Quote:
aliteracija kaže:
BB, faca si, to mi je trebalo 
Hvala
Još ovo: što je sa al (npr. "vado al mare/cinema/bar"), odn. razlika između in, a(d) i al?  |
AL je padežni prijedlog, tj. prijedlog A + odr.član za muški rod IL = AL
Sad kada razmišljam, ne znam ti reći zašto se kaže "
vado al mare, vado al cinema", valjda zato što idem na neko konkretno mjesto (za razliku od:
Quest'anno vado in vacanza sul Tirreno, sull'Adriatico - dakle, kada koristim točno ime mora, ne koristi se AL, već
SUL)
Pitala si za
razliku između AL i AD, to no uopće nije povezano.
AD se koristi radi zvučnosti. To je prijedlog A uz kojega dopišemo suglasnik radi lakšeg izgovora kada riječ nakon njega počinje na isti samoglasnik (Npr.
Ho dato il libro ad Anna).
ED: Kada je već o tome riječ, onda sigurno znaš i za veznik E kojemu se dodaje D, također zbog lakšeg izgovora (
Ed eccoci arrivati!)
Međutim, još tijekom mog studija u Italiji ('94-2000), profesori su nas upozorili na suvremene trendove u jeziku koje je uglavnom diktirala najveća izdavačka kuća Einaudi, da se to D, koje se prije iz stilističkih razloga dodavalo, više ne koristi! Čak su nas ispravljali u slučajevima kada smo nesvjesno rabili tu ustaljenu formu!
Mislim da bi ti o tome trebala reći nešto više tvoja prof. iz talijanskog (ukoliko je upoznata s tim novinama u jeziku), kao i o tome da više nije pogrešno upotrebljavati Indicativo imperfetto umjesto Condizionale composto/passato i Congiuntivo trapassato:
Se m'avessi detto che andavi al cinema, ci sarei venuta anch'io. => Se me lo dicevi che andavi al cinema, ci venivo anch'io.
Ipak, kako se u školama i faksu uči na školski način, podržavam to da se treba podučiti sva vremena, ali isto tako i na pismenim ispitima i usmenom izražavanju priznati te suvremene tendencije proizašle iz razgovornog stila, a sada već ustaljene i priznate i u najnovijim gramatikama.
