[dampyr]

U potpunosti zanemareni u medijima zemalja Zapada i onih koji koje bi željele biti Zapad (ali im nikako ne polazi za rukom), višemjesečni prosvjedi u Bugarskoj nastavljeni su ovih dana novim valom demonstracija, ovaj put pobunom studenata, upadom u parlament, zaposjedanjem sveučilišta.

Inače bugarski prosvjedi traju neprekidno već više od godinu dana, zemlja je u tom razdoblju promijenila tri vlade (i lijeve i desne) - i upravo tim promjenama dokazala potpuni slom vjerodostojnosti takozvanih prozapadnih, liberalnih političko-ekonomskih elita, do stupnja potpunog nepovjerenja javnosti, podijeljene između pobunjene urbane mlađe generacije i apatične većine odavno isključene i dotučene, drogirane medijima koji su najčešće posrednici između kriminalaca i političara.

Bugarski primjer možda je samo najizravniji iskaz nezadovoljstva koje zahvaća sve veći broj postkomunističkih zemalja i naroda.

No, gledajući širu sliku, sada je već posve jasno da je isti sindrom zahvatio puno veće prostore od postkomunističkih naroda - sprega institucija i kriminala, nefunkcioniranje sustava, nereformirana i raspadajuća javna administracija, neproduktivna poduzeća i banke kao alati isisavanja proračuna i otimanja novaca od poreznih obveznika, gotovo anarhoidno uvođenje tržišnih sloboda bez odgovarajućih zakonskih podloga i okvira, odbijanje vladavine prava kao temeljnog stupa stabilnosti i razvitka, posvemašnje isključivanje javnosti svedene na biračku masu, uzurpacija demokracije u smjenjujućim koruptivnim ciklusima tzv. lijevih i tzv. desnih, enormno bogaćenje pojedinaca, razaranje srednje klase, abnormalna privilegiranost predatorskih korporacija i njihovih menadžera, korištenje nacionalističkih, populističkih i drugih političkih spinova kao zamjene za suočavanje s erozijom sustava, podgrijavanje ili nerješavanje bilateralnih problema sa susjedima, agresija na suverene zemlje, kapilarno raširena korupcija, zagađenje okoliša i opća društvena apatija dok su istovremeno mediji puni razuzdanih "selebritija" i degutantnih "realiti" programa gotovo poput kakva "tuluma na palubi Titanica" - to je stvarnost cijelog europskog kontinenta, SAD-a, a i šire.

Situacija je ozbiljna i zabrinjavajuća. Također pokazuje da je pripadnost EU i NATO savezu prije geopolitička činjenica, a mnogo manje alat korjenitih promjena, “mentalne modernizacije” i izlaska iz starih obrazaca ponašanja. Dapače...