[nitko drugi]

Sigmund kaže:

Ne znam baš... Suvisla politika, a pogotovo ne neka politika s vizijom, ako je takvo nešto uopće moguće, ne može se voditi od referenduma do referenduma. Ili može?

Ali koje je opravdanje za takvu politiku s vizijom? Čija vizija ima biti mjerodavna? Ako se radi o res publica onda nije jasno da bi nečija vizija te res publica mjerodavnija od bilo čije druge.

Osim toga, uz suvremenu digitalnu tehnologiju ja uopće ne vidim zašto bi organiziranje referenduma, pa makar i svaki dan, bilo nepraktično.

Problem je da glasanje istodobno treba biti i tajno i provjerljivo (naime da netko ne vara). Nisam siguran koliko to tehnologija može riješiti.

Ako je to tako, što drugo preostaje osim totalitarizma ili direktne demokracije?

Neki predlažu neku vrstu epistokracije. Pitanje je postoji li znanje o općem dobru koje bi se moglo provjeriti - onako kako postoji ekspertno znanje o vožnji broda ili kirurgiji. Po mom mišljenju ne postoji. Da postoji, bilo bi i škola za to.