Vidiš. Neka država ima određeni pravni instutut kao što je nužni dio. Ima ga zato što je udomaćen i što su ga - vrlo vjerojatno imale i države čije pravo im je uzor - kod nas Austrija.
I onda imaš nekoliko ljudi koji su 20+ godina posvetili učenju određene grane prava i pripremili zakon (ovaj tip zakona nije politički - tako da ga pripremaju stručnjaci). I onda je takav zakon izglasao Sabor. Prije njega, vrlo sličan Zakon su izglasali parlamenti dražava u kojima smo bili - a gdje su opet neki stručnjaci na osnovi nekih razloga pisali taj zakon (jer nije bio ni onda politički).
Ali, tebi se to ne sviđa - i onda se zajebavaš, jer nemaš argumenta za nešto što se razvijalo stotinama godina i što je tradicija jedne zemlje. To znači - ne poštivati stručnjake u većem dijelu Europe, ne poštivati vlastitu tradiciju i ne poštivati nekoliko generacija zakondavaca koji u već 4-5 državi za redom donose manje-više isti propis. A samo jedna od tih država je bila socijalistička.
Nisi nikada razmislila da ako nešto postoji par stotina godina postoje dobri razlozi da uopće postoji? I da Hrvatska u nekim stvarima ima zakone kojima se može ponositi, ma koliko to čudno i neobično zvučalo na prvi pogled.
A poznavanje prava nije samo poznavanje zakona već i poznavanje širokog spektra društvenih, političkih i povijesnih odnosa vezanih za određena pravila i određeni pravni instutut. Zato se i studira 4 godine. Od kojih se na analizu zakona potroši oko 1,5.