|
Naziv teme jako je kompleksan, odnosno odgovor na njega.
Postoje ljudi koji su samodostatni i ja im se divim.
Većina mojih prijateljica solira, putuju, uživaju ugađajući sebi. Tako su svoje i vidi se da su zadovoljne. Imale su neke veze, ali nisu bile ni blizu braku.
Uživam u razgovorima s njima, otkrivaju mi nove horizonte, a li to nisu horizonti u kojima bih ja mogla uživati.
Ja nisam samodostatna, sretna sam jedino u paru, ne zato što pošto-poto moram imati muža i obitelj, nego zato što ja ne mogu ni u čemu u potpunosti uživati ako to nemam s kim podijeliti.
Volim osjećaj zajedništva, dijeljenja. Oduvijek sam bila takva.
Ako nemam s kim prokomentirati film, podijeliti ručak, popiti kavu, prošetati - kao da me pola fali.
Ne kažem da mi u braku cvjetaju ruže. Daleko je to od kućice u cvijeću i obitelji koja se u svakom trenutku fantastično slaže.
Ali ja sam spremna na puno kompromisa radi tog zajedništva.
|