[el.beba]

Ljubav je nerealni produkt naše mašte, nepostojeći koncept kojim samoopravdavamo požudu, ili šta već,
hipijevski ljevičarsko-liberalni dio našeg razmišljanja koji nema nikakvu potporu u stvarnosti,
obmana primjerena adolescentima i ljudima koji nikada nisu odrasli, i prilagodili se životu kakav je, a ne kakav bi oni željeli da bude.

A pička je roba, kojom se trguje, i nisu žene krive, naravno, kriva je "igra",
ali uvijek sam, i uvijek ću mrziti i igru, i igrače.
Znam da igrače ne bi trebalo, ali jebiga, ne mogu si pomoći.

I pričam o stvarnosti, onoj u kojoj će žene zanemariti osobnost, na uštrb materijalne moći,
a muškarci zanemariti osobnost na uštrb velikih sisa, guzice, i lijepog lica.
I tako je. Trebalo bi biti drugačije, ali nije.
Pa zašto se onda žalim... hm, nemam pojma, smeta me valjda što ljudima fali pristojnosti,
odanosti prema drugom ljudskom biću, smeta me materijalizam koji u biti ne vodi nikamo,
a sigurno ne prema sreći ili čak smislenosti, ali opet, koga briga...

Meh, serem protiv ljudske prirode, to sigurno ima smisla.... ma, aj...


P.S.
Pozdrav plava ptico, ako si to ti, nadam se da si ti i svi tvoji dobro.