Kad sam nedavno na temi "Zašto je nešto bitno?" u
postu #953 napisao:
Quote:
|
Postoje ograničeni ljudi, a postoje i ljudi koji su sami sebe ograničili. Nazovimo ih redukcionistima. Neki od tih ljudi de facto nisu ograničeni, ali uporno rade na svom samoograničavanju. Zašto? Pa zato jer ne žele živjeti u zabludi. Ograničili su se, dakle, jer su ljubitelji mudrosti i istine. Paradoks se sastoji u tome da se redukcionist ograničava zato da ne bi bio ograničen.
|
...te zatim naveo kratki popis bizarnih vjerovanja redukcionističke ideologije, nisam to učinio zbog puke iritiranosti tim manjkavim diskursom, nego sam to učinio zbog uvjerenja da se radi o jednoj nazadnoj i antihumanoj ideologiji koja se maskira kao nešto napredno i znanstveno. Između ostalog, fatalizam fizikalističkog redukcionizma ukida moralnu odgovornost. On ukida i razloge za djelovanje općenito, osim djelovanja koje se odnosi na zadovoljenje neporednih životnih potreba ili zadovoljenje nagona. To je ideologija koja je kao stvorena za psihopate. Oni se u njoj osjećaju kao kod kuće. Ideja dobra nestaje kao rosa na suncu. Ideja da neke stvari treba popraviti jer nisu dobre, ideja da mnogo toga može postati bolje i da za to možemo dati racionalne razloge i kao pojedinci i kao kolektiv, ideja da život ima smisla (bez koje život postaje pakao) - sve to nestaje u svjetlu ove mračne ideologije, a svijet se odjednom puni ogromnom količinom hladnih utilitarista i bombaša-samoubojica između kojih se normalni ljudi nalaze kao između čekića i nakovnja. Ako "ja" ne postoji, onda koncepcija moralna odgovornosti propada i zato što je ona nemoguća bez priznavanja drugome statusa autonomne osobe, te bez praktički svakodevnog međusobnog potvrđivanja tog statusa, ne samo kao pojedinac pojedincu nego i kao kolektiv prema pojednicu. Bez toga nestaje i koncepcija ljudskih prava, te se i ona pretvara u neku vrstu religijske zablude koja postaje spremna na samoukidanje, odnosno odlaganje u ropotarnicu povijesti. Pojam autonomne osobe u fizikalističkom redukcionizmu gubi smisao ("ja ne postoji", "nema nikoga doma", "osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a"). Redukcionizam negira smisao tvrdnje da samo bića koja mogu procjenjivati razloge svoj djelovanja mogu biti moralno odgovorna. Redukcionizam negira smisao moralne odgovornosti uopće. Ako nema slobodne volje, nema ni moralne odgovornosti. Tko bi želio živjeti u svijetu u kojem nema moralne odgovornosti? U svijetu u kojem se djeca podučavaju da je moralna odgovornost neka vrsta religijske zablude? To je slika svijeta bez civilizacije, ili možda slika svijeta u kojem vlada globalna distopijska ultra-totalitaristička civilizacija, koja bi prešla granice vlastite definicije, pa time i prestala biti civilizacija, i postala nekakav meni teško zamislivi utilitaristički mravinjak u kojem bi ljudi bili svedeni na status kokoši na peradarskim farmama.