Quote:
EmiliaK kaže:
Moji strahovi nisu prestali... ja sam se mjenjala.. morala sam.
Nekad bi ansioznost bila veca, nekad manja.
Naviknes se, odrastes. Ne mozes stalno zivjeti u strahu.
Da li on pravi nesto da se lose osjecas, ili te pravi ljubomornom?
Nemam takav osjecaj da se bojim necega sto je dobro..
Bojim se kad nije dobro.. kad je klimavo.. ali I tada se podsjetim da je to trauma iz proslosti I nastavim dalje.
|
Ja ne vjerujem u strah. Odnosno, vjerujem da je to samo intuicija koja ti ukazuje da si opet ugazila u isti drek.
Kad god sam se bojala, bojala sam se s jebenim razlogom.
Ne vjerujem u teoriju gdje je jedna strana nesigurna i "luda", a druga idealna. Uvijek je to akcija-reakcija i uvijek netko izaziva nečiju nesigurnost nečim. Ako i ne svjesno, odvija se na to podsvjesnoj razini. Znaš da nekome ne možeš vjerovati. I onda još sebe tučeš po glavi jer kao nema vidljivih razloga. A uvijek ih ima, samo treba zagrepsti.
Nikad još nisam čula da je netko sreo onu pravu/pravog i da ga je ta osoba činila nesigurnim, ljubomornim, jadnim.