Kada ucimo povjest likovne umjetnosti u biti ucimo velika imena koja su stvara djela koja su sluzila za promociju i velicanje nekih proizvoda i ideja covjecanstva...npr. religije (konstantno) ili u franc. baroku ,uz religiju, kralja i aristokracije ili u klasicizmu monarhija, gradanstva itd. ili u renesansi bogatijih familija i covjeka ...ili u moderni kritike na neka drustvena zbivanja,uz promoviranja novih ideja...
Danas su tu ulogu preuzeli dizajneri...,istinski nasljednici velicina iz povjesti, od jambo plakata,reklama i sve tako redom, a suvremena umjetnost je postala svrhom samoj sebi...svi mogu biti i svi i jesmo umjetnici, pa su nam stoga potrebne hrpe papira,uz djelo, da procitamo kaj je umjetnik time djelom zelio reci...gdje je ono da slika vrijedi tisucu rijeci
...likovna umjetnost je postala atavizam ,slijepo crijevo bez razvoja i egzistira u drustvu da bi mogli hraniti vlastiti ego ...
...jedino se arhitektura i dalje razvija...ali ona je vise primjenjena umjetnost jer ima svrhu...gradi nastambe covjeku
likovna umjetnost je mrtva...zivio dizajn