Quote:
shtefy kaže:
Ne znam što bih pametno rekla. Samo znam da se bojim takvih mogućih situacija jednom u budućnosti, a još imam i eksplozivnu narav...
Ali nedavno sam pročitala nešto, pa sam sada potražila. Bilo mi je tako simpatično, tako mudro, a još i sa happy endom:
http://aquamarina.bloger.hr/post/mal...i/2156984.aspx
|
...tak je bio i moj happyending
...i poslije me više nitko nije gnjavio...jedan vrlo problematičan dečko je gnjavio, ne samo mene, nego skoro cijelu generaciju, i svi smo mu se uglavnom sklanjali s puta i molili boga da si taj dan nađe neku drugu zanimaciju osim nas
...i jedan dan sam ja došla red, opet
, i maltretirao me skoro cijeli dan, čak i preko školskog sata jedne mlade učiteljice koja je bila na zamjeni i iako ga je više puta upozoravala, očito ga se nije usudila izbacit...i meni se u jednom trenu doslovno zamračilo, nakon nemoći me preplavio neopisiv bijes i skočila sam na njega i rukama i nogama, a završila opakom šamarčinom posred nosa...a njegov vječiti odvratni cerek se u trenu pretvorio u plač i sam je pobjegao iz razreda...ja sam ostala u strahu da me negdje vani čeka s nekakvom batinom, ali nije se ništa dogodilo, već od sljedećeg dana mi se čak pomalo počeo ulizivati...
...moram napomenuti da smo prije toga išli ne pojedinačno, nego u grupama kod razrednice se žalit, čak su i satovi razredne nastave na kojima se on ne bi ni pojavljivao bili posvećeni njemu, ali jednostavno nitko ništa konkretno nije poduzimao...tada je, a mislim da još uvijek vrijedi pravilo da se iz osnovne škole baš i ne izbacuju djeca, kakva god bila
...uglavnom, ja sam uvijek za samoobranu...naravno, ne ishitreno skakat na svakog tko te takne, ali kad se to opetovano ponavlja mislim da nema drugog načina...nasilniku je potreban hladan tuš...i iskreno, uopće me ne bi bilo briga da me netko etiketira kao nasilnicu u tom slučaju, jer ja znam što je istina i zašto sam posegnula za nasiljem
...