|
Deva, ali mene roditeljstvo dovelo do ovog stanja u kojem jesam. Plus hormoni. Jer kad ti u život uđe nešto što voliš više od života, a svjestan si da to možeš svaki tren izgubiti, teško je nositi se s tim osjećajima straha. To nije iracionalan strah. Samo o tome ne treba razmišljati, jer ne možeš utjecati. A reci ti to mom control freak mozgu. Možda sam ovo malo zbrčkano napisala sorry.
Neki dan sam vidjela sliku i članak frajera čije dijete umire od neuroblastoma, tip je slikao dijete kako se uvija u agoniji bolova i objavio na netu. Novine to prenašaju. Meni je momentalno trebao Xanax. Živimo u izopačenom društvu. Ko da nije dovoljna tragedija da djeca uopće obolijevaju od takvih strašnih, smrtonosnih bolesti, nego bolesnici to slikaju i objavljuju, a drugi bolesnici to sheraju.
Tak da nemoj ti meni ne kužiš kak neki imaju sve, a nisu zadovoljni. Sa svim tim dolazi OGROMAN strah koji te ždere na podsvjesnoj bazi i stvara ti probleme.
Žao mi je što si loše, ni ja nisam dobro već 10 dana. Valjda prijelaz ljeto/jesen.
|