Rad , seks, ples, dovođenje u ravnotežu sebe sa Svemirom, molitva nekoj prokreaciji Boga - zapravo ne postoje recepti - nego sve ovisi od način KAKO to radiš. Pošto smo svi različiti tako je vjerojatno najvažnije u ovome svemu upoznavanje sebe.
Stres kojemu si izložena ti pokazuje da se moraš prilagoditi svojoj situaciji drugačije.
I kada je ova spomenuta imaginacija u pitanju ni s tim nije ništa dorečeno do kraja. Jer možeš upasti u zamku vlastitih iluzija pa i tuđih ako se hiponotiziraš religijom, knjigom, ljubavlju ili mržnjom. Mi osciliramo usred mnoštva različitih polova i usred komunikacije sa svojim umišljajem Boga ili bićima tražimo svoje mjesto u toj interakciji. Ta napetost, osjećaji, rad troše energiju, preraspodjeljuju je, akumuliraju na različitim mjestima u našem fizičkom tijelu...
Tako se uči kako promatrati i učiti od sebe same - s više obzira promatraj što ti stres donosi u smislu imaginacije i u smislu procjene svoje uloge u životu, komunikaciji s drugim ljudima i u smislu fizičkih utjecaja sve od atmosferskih utjecaja do hrane koju uzimaš i načina na kojih se krećeš. Nije lako balansirati u ovome svemu, a na svakome je da prepoznaje samoga sebe, a da se istovremeno ne gubi sam u sebi.
Izgubljeni, ima nas još, ako ti je to utjeha nisi sama. Sretno.