[Meta12]

Danaye,
tvoj post je jako dobar i informativan.
Medjutim, nebi ipak trebali ici u konacni sud o molitvi, nego pustimo da se to malo razgrana, gledano iz vise aspekata.

Ja sam osobnog misljenja, da molitva sama po sebi, dakle izgovorene rijeci nemaju nikakvu moc u sebi, nego Bog je taj, koji je mocan i koji nam moze pomoci, kad mu se obratimo onim rijecima koje su u Luki: 11, 1-5, u "Oce nas" sadrzane.

Ako bi smo vjerovali u rijeci koje izgovaramo, onda bi to po mom misljenju bila magija. Dakle, Bog je taj koji ima moc, a ne rijeci koje mi blebecemo. Zato On pomaze onome, tko u njega vjeruje, tko se njemu obraca u svom duhu, tj. onome tko u njega polaze svoje povjerenje. To izgleda odprilike ovako: Ako mislis da bi mogao nesto dobiti na lottu i molis se, a ne uplatis ga, onda je to apsurdna vjera. Onda bi barem morao upltiti kupon, ili kako se to vec zove. Tako je i sa molitvom Bogu. Samo vjera u Boga pomaze.

Matej: 6, 7 :
"Kada se molite, ne izgovarajte isprazne rijeci kao pogani, koji umisljaju da ce biti uslisani zbog svoga nabrajanja."

Preko Propovjednika nam porucuje:
Propovjednik: 5, 1 :
"Ne nagli ustima svojim i ne zuri se sa rijecima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji, zato stedi svoje rijeci."
Ovo je postovanje Bozije Apsolutnosti i respekt pred njegovom svemoci.

Uzmimo konkretno ovaj slucuaj: Netko nam ponavlja svakodnevno iste rijeci vise puta na dan, neovisno da li se tu radilo o moljakanju ili zahvali ili hvaljenju, najednom cemo se na njega razljutiti i reci mu da prestane sa glupostima. Mislim, da bi ovu analogiju mogli prenjeti i na molitvu prema Bogu ispravnim rijecima, jer on vidi u nasu dusu, sto i kakvi smo, sto trebamo a sto ne trebamo.

Luka; 18, 10-13:
"Dva covjeka uzidjose u Hram da mole: jedan farizej, drugi carinik. Farizej stade te poce ovako moliti u sebi: 'Boze, zahvaljujem ti sto nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ovdje carinik. postim dva puta u tjednu i dajem desetinu od svega sto stecem'. A carinik, ostajuci daleko, ne usudi se ni ociju podignuti prema nebu, vec se udarao u prsa i molio: 'Boze, smiluj se meni gresniku!'--
Kazem vam, ovaj se vrati opravdan kuci, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, biti ce ponizen, a tko se ponizi, biti ce uzvisen".

I tako to izgleda uvjek sa onima koji su samouvjereni u svoju samodobrotu i mudrost.
B. Russell, ateist; je jednom primjetio slijedece:
"Upravo je jadno, da su glupi uvjek toliko sigurni, a pametni uvjek puni sumnje."

O molitvi koja se upucuje Bogorodici i svecima, nebih onda mogao puno reci, jer tu bi bilo pozeljno misljenje jednoga teologa.
Ja osobno mislim, da obracanje drugim osobama osim Bogu Svemogucem, nema bas velikog smisla, jer zasto se nebi odmah obratili direktno Bogu.

A o tzv. samosugestiji i tzv. vjeri, koja se kod molitve moze mobilizirati, u to sam ne samo uvjeren, nego sam i sam iskusio moc samo-sugestije. Ona je efikasna i prodorna.
Uvjek ovisno o dubini nase vjere.
A zato postoje i znanstveni, a ne samo biblijski dokazi.
(Vjera kao gorusicino zrno i njezina moc!)
M.