|
Pa u mom slučaju ima veze s odgojem i ne/voljenjem jer su moji roditelji u tzv. kategoriji egocentričnih tj. usmjerenih na sebe i djeca nisu neko zadovoljstvo ili produžetak njih, nego isključivo osobe koje trebaju služiti njima tj. njihovim potrebama (ma koje to one bile). Naravno da ja, kad me netko tako trenirao cijeli život, i u drugim odnosima se ponašam tako. To do sad nisam uopće shvaćala, ali sad počinjem shvaćati. Osim toga, ja s takvim karakterom sam plodno tlo za ljude koji žele da im netko rješava probleme. Ne moraju biti nužno paraziti, postoji i velik broj žena koje su toliko nesamostalne i nesposobne u životu da im netko drugi doista mora rješavati probleme i voditi ih kroz život, pa mi se onda i takvi kače (takva je moja susjeda na primjer).
Nekako mi se čini da je dobro promišljati i definirati jer tek tada ću se moći suočiti i rješavati. Učim od drugih ljudi, od nekih novih frendica, koje imaju puno samopuzdanja i jako cijene sebe. Prije sam čak mislila da pretjeruju u tom "samocijenjenju", ali sad shvaćam da je ta razina samopoštovanja ustvari zdrava, a da je moja razina bila nezdrava.
Što se tiče računala, netko mi je dao dobar savjet da izvršim primopredaju po principu "sorry, žurim" i to ću i napraviti. To je odličan savjet! A kad mu ga uvalim i uštekam u struju neka radi s njime što god hoće. Na kraju krajeva, grad je stvarno pun servisera.
|