MaloJa, hvala ti puno na tvom iskustvu. Hvala svima koji savjetom zele pomoci.
Koliko mi se cini, sve su tog fatalnog pozalile... nema sretnog zavrsetka takvih ptica. Ocito se sreca ne moze I ne smije graditi na tudjoj nesreci.
Ipak, ne zelim novog izgubiti iz zivota. Iskreno to mislim, bez opravdavanja sebe, zelim da barem kao prijatelja ako ga vec ne smijem imati kao muskarca, a znam da ne smijem. Osjecam da takvu osobu vise nikad necu sresti. Znam da mi I zdrav razum I svi dobrohotni savjeti nalazu da se maknem od njega, ali toliko sam duboko vec u tome. Znam da su hormoni, znam da je to stetno I lose za mene I za njega... Ne znam. Mucim se. Stvarno mi je tesko. Nemam se kome povjeriti.
Zelim napraviti pravu stvar, ali kao da vec sad gledam nesrecu u slow motionu.
Pomozite mi da nadjem snagu volje.
Osjecam u ovom casu da bi pobjegla s njim na kraj svijeta da me pita I ne osvrnula se vise nikad.
