|
Ljubo,
mislim da ne trebaš biti razočaran što se ovdje nitko nije izjasnio «za», čime bi trebao pokazati da je stvarno «za». To nema nikakvog smisla, ako sama ideja nije duboko ukorijenjena u samom biću, a ako je, onda je sama izjava «za» suvišna.
Naime, u prethodnim smo postovima pokazali kako se djeluje na kolektivnu svijest, a onda kako s razine kolektivne svijesti spoznaja «spušta» na pojedinca.
Ne bi imalo nikakvog smisla da je ona naša majmunica intervjuirala ostale majmune i nagovarala ih da peru hranu – čak da su i svi pristali na to, a na njen nagovor, ideja ne bi uspjela zbog jednog razloga: tako bi bila zaobiđena, izbjegnuta borba unutar svakog pojedinca.
Svaka nova spoznaja mora unutar nas pobijediti staru, ukorijenjenu, i što je stara ideja rigidnija i tvrđa, to prihvaćanje nove ideje zahtjeva veću unutarnju borbu.
Drugo, izgubio si poantu mog prethodnog posta – to što je prvi cilj života samoodržanje, ne znači i da je jedini, i da nema nadgradnje (kad se zadovolji prvi cilj, sami nadolaze novi), no laž postoji i od prvog cilja, pa kad bismo odustali od svih drugih ciljeva, ostao bi prvi, zbog kojeg opstoji laž.
Jedini način da potpuno odustanemo od laži je da odustanemo i od egzistencije kao njenog prvog i zadnjeg razloga – a to je čovjek koji «nije od ovoga svijeta».
Vidim i da nisi razumio šro ti Pandora želi reći s «kraljevstvom nebeskim» unutar nas – radi se o klici koju možemo zalijevati, pa da unutar nas raste, ili potpuno zanemariti. Zanemarena, ova klica nije uništena, pa makar se i okamenila, uvijek spremno čeka naše buđenje. Kad raste, služi samo jednom jedinom cilju – boljem shvaćanju i komunikaciji s «kraljvstvom nebeskim» izvan nas. A zašto se ovo kraljevstvo zove «nebesko» - jednostavno zato što nije «od ovoga svijeta».
|