Pozdrav, i ja bih se uključila u temu.
Odmah da se ispričam ako ce biti napisano s brda-s dola, ali nisam bas dobro. Probat cu skratit sto vise mogu.
Zivim s muzem i imamo dijete. Dakle, u 5-om mjesecu je ostao bez posla, svojom krivnjom, kao nije mu se dalo trpit direktoricu jer je grozna prema njemu bla bla i onda joj je još napravio neko sranje i ostao bez posla. Za mjesec dana je nasao drugi, tj. našao mu je dečko od moje sestre, to je vise bilo sezonski i sad mu 26.10. Ističe ugovor. Nema posla.
Već sam prošla sito i rešeto s njim kad je bio bez posla tih mj dana. Izluđivao me, stalno smo se svađali, skoro sam se i pokupila doma. Ozbiljno, htjela sam ga ostaviti. Koliko god ga volim i prihvatila sam sve te njegove ponose i gluposti zbog kojih mu je životna karijera pušiona, ja jednostavno ne mogu živjeti s luzerom koji NE ZELI radit bilo sto za SVOJE dijete. Danas mi je izjavio da cemo joj MORAT počet kupovati jeftinije mlijeko (pije adaptirano mlijeko od 54 kn). Tu sam izgorila. Pa jebem ti mater, ti ćeš sjedit doma s jajima do poda i štedit na djetetu jer ti je ponos prevelik i nećeš ic radit u trgovinu ili konobarit. Ja takvog muza ne želim. Razmišljam da li da probam pričati s njegovom mamom, možda ce nju poslusat prije mene, al ona je sva u stilu: " ma jadan moj sinčić, nevinasce, nemoj mu radit pritisak, nac ce on već nesto..."
Ponavljam, već sam ovo sve prošla. Doveo me do sloma živaca da vristim u WC-u i lupam glavom u zid. Pričala sam s njegovim roditeljima. Pricala sam i doma sa svojima. I žalosno mi je da ne možemo sami kao muž i žena i obitelj riješit probleme nego ko bebe u vrtiću uplicemo i jedne i druge roditelje. Osjećam se užasno, tužno i bespomoćno. Kako da ja njemu objasnim da je u krivu? ne sluša me. Nikoga ne sluša. I imam dojam da ga boli kurac i za mene i za malu. Ono u stilu: "dobro, slobodno idite, nadi si i drugog tipa" pa dobro sta je s njim???
Vidim da mu je teško al majku mu, imaš 100 kila, zdrav si, mlad, sposoban, pa jebote RADI bilo sta za sebe i svoju obitelj ako nema tvog zanimanja. Ne znam jesam li više ljuta ili razočarana. I kako da to uopće rjesim. Ne želim ga ostaviti ali živjeti s nekim ko se ne trudi ni malo da imamo financija i budemo siti i sretni, ne mogu.
Onda drugo, zadnjih mjesec dana me totalno ignorira i zanemaruje. Ne želi me ni pitat kako sam, ni zagrlit.. Kad ja zagrlim njega on ne uzvrati i tako. Meni je potreban muškarac i potrebno mi je osjećati se voljena i privlačna, mlada sam. On nista ne pokazuje. Totalno je hladan. Znam da ce doći dan kad ce jedan od nas dvoje puknuti. Jer ovako vise ne ide. A mislim da cu to bit ja, pokupit dijete i svoje stvari i otići od njega. Ne želim vise biti neprimjetna i odbačena.