[Kurtzius Kuro]

mantisa kaže:

Otkud to (generalno)? One koje nisu imale bas neki odnos s ocem, nazalost takvih ima dosta.

nausikaja123 kaže:

Nije to nuzno vezano uz (los) odnos sa ocem, nego uz problem da mnoge zene odbijaju odrasti.
Zele ostati vjecne djevojcice.
Zele da se netko brine za njih. Muskarac kao ocinska figura.

Emancipacija i preuzimanje punopravnog clana drustva, mnogim zenama, malo je previsoka cijena.

I prenosi se, tocno kako je Kuro rekao, transgeneracijski. Nema tu nikakve mistike.

Medjutim, ja smatram da je taj transgeneracijski prijenos vezan uz zensku traumu i nije nesto sto bi trebalo petrificirat.

Medjutim, i kritika istog je poprilicno besmislena. Cinjenica je da, vrlo cesto , same zene biraju takvu podredjenu ulogu.

Da li je to dobro? Nemam pojma
Da li je to univerzalno, u smislu, zenska priroda, isl. - nije.
Da li je to moj izbor? Nije.

Da li mi pada na pamet jahat nekom po glavi zbog tog izbora? Ne bas.

Iako, u navedenom slucaju radi se o klinki i vrlo sam sumnjicava glede autenticnosti njenog izbora.

Evo, Nausikaja ti je odgovorila.

mantisa kaže:

I to mi spada pod posljedice losih odnosa s roditeljima.

Stvar je po meni malo složenija. Cinično rekao bih to ovako: loš odnos dvostruki je zajeb, dobar odnos samo zajeb.

nausikaja123 kaže:

Ok.
Ono sto ja pokusavam reci je da je taj fenomen veci od utjecaja nuklearne obitelji.
On je dio kulture, tkz patrijarhalne ideologije. It's all around us. Nevidljivo, ali toksicno.

Pa da, usudio bih se reći da je on gotovo arhetipski. Ono s čime se npr. ne slažem je da je patrijarhalni odnos loš po sebi. On je naprosto jedan od arhetipa.

mantisa kaže:

Slazem se. No, ako roditelji podrze i nastoje izgradit samopouzdanje kod svoje kceri, ona ce se puno lakse oduprijet takvim utjecajima. Narocito otac.

Opet, po meni, to je idealističko gledište. Naprosto zato jer postoji previše čimbenika u igri. Što nipošto ne znači da neki vrlo postojani obrasci ne postoje i da neke izrazite roditeljske negativnosti neće doći do izražaja. Ali, neće nužno ni pozitivnosti.

nausikaja123 kaže:

Naravno.
I upravo tu igra oromnu ulogu odmicanja od tog transgeneracijskog nasljedja. Roditelji koji su se odmakli bit ce sposobniji jos malo vise gurnuti svoju djecu prema naprijed.

Majka ce sinu biti primjer zdravih zenskih granica, bit ce mu primjer profesionalno formirane zenske osobe koja nije izgubila touch sa svojom zenskosti.

Otac, istom tom sinu, nece puniti glavu kako muskarci nikad ne smiju pokazati slabost i bit ce mu primjer da je apsolutno prihvatljivo pokazivati emocije i pri tome zadrzati svoju muskost.

Hm...