|
Godine 1986/87. sam pohađala srednju školu u Zagrebu u Dubravi /PPOC/. Neznam kako se škola danas zove /poljoprivreda, prehrana i veterina/. Uglavnom u jednoj školskoj godini se ubilo sedmero učenika koji se nisu izdvajali previše iz okoline. Više manje smo svi nosili crno u to doba i glumatali face... Dobro sam poznavala dvoje učenika /koji su se ubili/ , i nitko od njih nije imao niti loše ocjene niti problema većih od bilo kojeg drugog učenika.
Tada je krenula fama oko Crne Ruže i napuhavanje po novinama. Nama je naravno to bilo jako zanimljivo jer smo postali centar svijeta...
Ipak, imali smo razgovore sa pedagozima, psiholozima i sl., organizirani su roditeljski sastanci, razrednici su pričali o svemu i tražili bilo kakve probleme u nama i našim obiteljima... Kao i svim klincima, to nam je išlo na živce i prouzročilo još veći revolt prema nastavnicima i školi, jer zaista nismo shvaćali zašto nas dave.
Te priče su mi još tada bile samo urbana legenda i nešto za plašenje ekipe, dok... dobar prijatelj je došao do mene u komi sa izjavom da se mora ubiti u roku od 7 dana ili će sekta ubiti nekog njegovog. Nikada mi nije palo na pamet da je član bilo kakve sekte i nisam ga shvatila ozbiljno. Ipak sam rekla majci što sam saznala. Majka je preko svojih "kanala" sredila stvar. Jedino što sam saznala je bilo da su ga jedva spasili. Frenda nikada više nisam vidjela /obitelj se odselila iz grada/, a mene su moji pod hitno ispisali iz škole i upisali u drugu /nikada od mene veterinara.../
Da li je to bila Crna Ruža ili ne, to nije bitno, bitno je da sekte zaista postoje i da su neke od njih vrlo opasne i da bi netko trebao pratiti njihov rad. Mada ne znam kako, osim eventualno kristalnom kuglom ...
__________________
Muškarci koji tvrde da je ženama mjesto u kuhinji, obično ne znaju što bi sa njima radili u spavaćoj sobi...
|