[Mala Leona]

" Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe." (Mk 11, 25)
To je temeljni zakon molitve, nešto što Isus uvijek iznova zahtijeva.
Ako vi ne oprostite, neće se ni vama oprostiti, nemoguće je da budete sjedinjeni s Bogom.
" Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!" ( Mt 5, 23- 24)
Glavni razlog zašto molitva nema snagu je zato jer čuvamo ogorčenje u srcu.
Ogorčenje protiv poglavara, protiv svih vrsta nepravdi, stvarnih ili umišljenih... Nismo ni svjesni koliko to šteti našem molitvenom životu, pa čak i našem tjelesnom zdravlju.
Ti osjećaji ogorčenosti, mržnje, srditosti, truju nas i uzrokuju patnju.
Upravo je čudesno kako ih se čvrsto držimo.
Ponekad bismo se radije odrekli nečega što posjedujemo, kako god to dragocjeno bilo, nego zamjeraka koje u sebi gajimo protiv drugoga.
Mi jednostavno odbijamo oprostiti!
Isus to ne odobrava. Njegov je nauk jasan: ako ne oprostite, neću imati posla s vama.
Jednostavan način iskopamo potisnute osjećaje koji su u nama jest da napravimo popis ljudi prema kojima smo negativno raspoloženi ili popis ljudi o kojima imamo loše mišljenje ili pak popis onih koje volimo manje nego druge, ili onih koji ne vole nas. Popis nam može donijeti i iznenađenje o nezdravim osjećajima ili ogorčenjima koja u sebi nosimo.
Što bi trebali učiniti s tim popisom?
Često pomaže da s ogorčenjem postupimo tako da ga " izbacimo iz sebe." Idealno bi bilo da o tome razgovaramo s tom osobom na koju smo ogorčeni i da joj svoje ogorčenje otvoreno izrazimo. Tu idealnu situaciju, na žalost, često nije moguće ostvariti jer ili ta osoba nije tu ili, ako i jest, ne bi mogla na pozitivan način odgovoriti na izraz naše ogorčenosti. Sljedeći najbolji potez bio bi da to svoje ogorčenje izrazimo u mašti. Zamislimo tu osobu na koju smo ogorčeni pred sobom i recimo joj sve u lice, pa čak i svoju i ljutnju možemo izraziti udarajući šakom u jastuk. Nakon ovakvog zamišljenog sastanka shvatit ćemo kakve smo kukavice bili i kako smo slabi prema njima bili.Oproštenje nije slabost ili kukavičluk. Možda se situacija s tim osobama neće promijeniti, ali mi ovim činom postajemo kadri razumjeti ih i oprostiti im. Kada iz sebe izbacimo tu srdžbu i neprijateljstvo koji su nas toliko mučili, naša će ljubav izbiti na površinu i bit ćemo sretni kada otkrijemo da te naše " svađe" nisu oslabile naše odnose, nego su ih čak i produbile.
Kada se na nekoga ljutimo, mi smo u nekakvom odnosu s njime i pokazujemo da nam je stalo do njih i kada smo ljuti.
Ako je naš odnos prema njima kolebljiv i nesiguran, nećemo pokazati ljutnju iz straha da ih ne izgubimo. Moramo biti dovoljno sigurni u njih i dovoljno prisni s njima kako bismo imali povjerenja i onda kada izražavamo svoju ljutnju.
Ljutnja je vrlo često naličje ljubavi, često je to ljubav sama u drugačijem obliku.
Oprečna ljubavi nije ljutnja, nije čak ni mržnja.
Oprečne su hladnoća i ravnodušnost.