[daru]

tatyana39 kaže:

Nisu ljudi krivi, kriv je brak .
Brak je prevaziđena institucija smišljena od strane društva da stavi u okvire ljubav dvoje ljudi da bi se zaštitila djeca i imovina. Kad se nešto takvo prekrasno kao što je ljubav između dvoje ljudi institucionalizira i kad se slože da država i društvo ugovorom koji poptpišu stoji iza njihove veze, kad se umiješa zakon, statut, prava i propisi izgubi se automatski ono što ljubav podrazumijeva - slobodni izbor da se voli i ljubi kako želiš.

Slobodni izbor je i stupanje u brak. Slobodnim izborom biramo da volimo i ljubimo tu osobu i ni jednu drugu. Papirologija? Pa šta? Ako papir nije važan -onda ne bi trebao biti važan ni NAKON što ga potpišeš, u smislu da ne bi trebao utjecati na promjene u samoj ljubavi i vezi te dvije osobe.

Umješa se odjednom rodbina, krediti, računi, plate, djeljenje kreveta i stola, vremena, praznika, trgovanja, razviju se enomrma očekivanja, upletu se kolektivne ideje kako veza treba izgledati.

I u zajedničkom životu bez potpisivanja papira - može se sve to desiti.

Više nisu dvije osobe, sad su par i sad se moraju ugađati jedno drugome i ispunjivati očekivanja. Nemaju više slobode da odu kad žele, da se vrate kad žele da se druže s kim žele, da spavaju gdje žele. Svi računi se moraju polagati partneru.

Jesu, uvijek su dvije osobe i to bi uvijek trebali ostati. Dvije osobe koje se druže s kim žele i kad žele.

Ljubav ne trpi ograničenja. Ljubav se dešava u slobodi izbora. Samo dvije slobodne samostalne osobe koje stoje svaka na svojim nogama mogu ulaziti u zdrav odnos. Brak uništava svu ljepotu ljubavi. Partner postaje zatvor. Tako i jedan i drugi postaju i tamničar i zarobljenik.

Pa bi trebali voljeti svaki dan drugu osobu? Ljubav je sloboda izbora. Ali - IZBORA. I ako jednu osobu IZABEREŠ, onda joj nisi ni tamničar ni zarobljenik. Ta osoba postaje tvoj - IZBOR. Ali - da, samostalne osobe na svojim nogama bi trebale ulaziti u brak. I tada se ne bi uništavala ljepota ljubavi.