Quote:
huntruder38 kaže:
Postoji mala razlika. Nacisti su ubijali, progonili i promovirali netoleranciju i mržnju...
Sotonisti to nikada nisu činili.
|
Što želiš reći da je zabrana takvih simbola opravdana? Nekako mi ne stoji to kod sotonizma, odmah povlačanje čim dodje neki tabu, i neko opravdavanje, ili se varam? Mislim, jesmo li još u srednjem vjeku pa bi se simbolizam trebao zabranjivati...
Pretpostavljam da većina sotonista nema standardnu podjelu dobro-zlo.
Pa bi se stvari možda trebale promatrati iz te perspektive.
No odmah bi krenuo na po meni najvažniju točku, najdelikatnije pitanje na koje bi volio čuti cjenjeno mišljenje članova foruma sotonističkog pogleda na svijet.
Ima li čovjek (uzmimo sotonist) pravo činiti ono što bi i u najmanjoj povrijedilo slobodu drugome?
Volio bih čuti i "općenito" mišljenje kao i vaše osobno, s time da se malo više promisli o ovome.
Sotonizam promatra čovjeka kao sastavni dio prirode, cilj mu je prosvjećenje, jačanje čovjeka u svim pogledima, težnji prema beskonačnoj moći.
Uzmajući u obzir da ne postoji klasična podjela na dobro i zlo, te da priroda funkcionira na principu jačega iz kojeg bi razloga čovjek pojedinac odbio koristiti svoje sposobnosti samo kako ne bi "naštetio" ili na neki način otežao drugome?
Teze koje postavljam u prilog su:
-čovjek ne može preživjeti, a kamoli "napredovati" ukoliko ne iskoristi druge oblike energije, postojanja, bića
-zašto bi postojala ta granica koja bi branila takvo isto djelovanje i u medjuljudskim odnosima?
-samim svojim rodjenjem genetski dobijemo neke sposobnosti i predispozicije kao što su ljepota, pamet, snalažljivost itd. čime na odredjeni način štetimo drugima koji su bili manje sreće nego mi.
dakle puni individualizam bez granica ne može priječiti takve stvari
gledano iz drugog kuta, onoga čini što želiš s time da tako ne naštetiš drugima (iako po mojoj gornjoj točci to nije baš u potpunosti moguće) dobivamo slobodu o kojoj sotonizam priča, dakle ispunjenje sna da ljudi neće namećati svoja uvjerenja, religije i što sve ne drugima, ali smo u isto vrijeme ograničeni u mnogim sferama kao i ulaženje u kolektivizam.
Ove dvije stvari su oprečne a obje su po meni sastavni dio sotonizma, i obje su mi same po sebi i privlačne ali i odbojne. Dakle, zamjera li sotonizam recimo ostalim religijama njihov isključivi način iako bi ga i sam dopuštao, ili sprječava razvoj individualca u pojedinim područjima kao ostale religije? Ne morate se pokušavati svidjeti drugima svojim odgovorima, hehe... Nadam se da ste uhvatili moju misao, ako ne pokušat ću objasniti bolje, te da ćemo lijepo popričati
