[Zoran Oštrić]

Partizani su se žestoko tukli s Nijemcima onda kad su morali, ali kad su god mogli, izbjegavali su sukob s njima i napadali slabije protivnike - domobrane, četnike ili Talijane. Što je naravno normalna taktika - Nijemci su još uvijek ona vojska, koja je pregazila Europu.

Da su Nijemci prešli Neretvu, tko zna što bi bilo. Ne znači da bi partizane uništili, jer ovi su im bili već izmakli iz obruča, njemačke snage bile su u pokretu na sjever gdje su očekivali da će operativna grupa dalje prodirati i novi manevar opkoljavanja traži vrijeme. Uostalom, nakon dva mjeseca uslijedila je nova operacija, Schwartz (Peta neprijateljska ofanziva, Sutjeska).

Treba imati na umu da je bitka na Neretvi bila operacija "Weiss II". Operacija Weiss I počela je u siječnju ("Bitka na Uni"), protiv prostrane partizanske slobodne teritorije ("Bihaćka republika"), s namjerom da ih se uhvati u obruč i sve uništi. Na tom području, NOVJ je osim grupe divizija pod izravnim zapovjedništvom Vrhovnog štaba raspolagala i snagama Prvog bosanskog i Prvog hrvatskog korpusa. Opkoljavanje nije uspjelo, grupa divizija probija se prema jugoistoku i njemački zapovjednik odlučuje da ih goni, dok Hrvatski i Bosanski korpus ostaju na svom području i vode borbe, vezujući znatne neprijateljske snage. Tako Weiss II ima već skromniji cilj, nego Weiss I - dabome, s računom da, ako unište glavnu operativnu grupu i Vrhovni štab s već mitskim komandantom Titom, kasnije će likvidirati i ostale.

Jedno važno pitanje jest da li je rušenje mosta kod Jablanice bila Titova genijalna varka, ili je on u tom trenutku zaista planirao proboj na sjever. Koča Popović, koji valjda zna što govori, kaže da nije bila varka, ego stvarni Titov plan u tom trenutku. Partizani su udarili na sjever, potisnuli Nijemce, ali Tito je shvatio da je to samo privremeno i ako nastavi, ući će u njemačku "potkovicu", pa je naredio ponovo okretanje na jug i jugoistok, te građenje pontonskog mosta koristeći srušenu konstrukciju mosta, što je u filmu, kažu, pažljivo rekonstruirano. Bila je sretna slučajnost, što je konstrukcija ostala spojena, tako da se može uz nešto teškoća preći i iskoristiti kao osnova za ponton. Takve se stvari u bitkama stalno događaju, Clausewitz kaže: "Nijedan plan ne može izdržati prvi dodir s neprijateljem".

Operacije Weiss i Schwartz, koje ukupno traju cijelu prvu polovicu 1943., treba gledati kao cjelinu. Nakon bitke na Sutjesci, partizani uspijevaju ono od čega su odustali tri mjeseca ranije, proboj iz obruča na sjever, prema istočnoj Bosni. U međuvremenu, strateška situacija na drugim ratištima bitno se promijenila na štetu sila Osovine (porazi u Sjevernoj Africi i na istočnom frontu, demoralizacija Talijana, očekivanje njihove kapitulacije). Nema više snaga za tako zamašne operacije protiv partizana, i ovi to izvanredno koriste, prelazeći u nekoliko dana iz obrane u napad.

Slijedećih mjeseci, po cijeloj teritoriji NDH, jedinice NOVJ su uglavnom u ofanzivi. Koriste svoju pokretljivostu, udaraju na raznim mjestima i nanose gubitke, mobiliziraju znatan broj novih ljudi. To im omogućava da iskoriste kapitulaciju Italije, zaposjedaju privremeno skoro cijelu dalmatinsku obalu, gdje mobiliziraju znatan broj novih boraca, dolaze do znatnog plijena razoružavanjem Talijana te im zapadni saveznici brodovima šalju znatne količine ratnog materijala, a postaje moguća i evakuacija ranjenika i dijela izbjeglica, što ogromno olakšava dalje partizanske operacije. Nijemci su prisiljeni poslati znatne nove snage.