[Dunj@]

evo sjetih se:
jezična reforma save mrkalja: koliko srblji za jezik svoj trebuju pismena?
savo mrkalj: salo debelog jera ( ne slovo već salo! tako se narugao tadašnjem pismu.


gojko nikoliš je istraživao sve o savi mrkalju i našao njegove osobne podatke u gimnaziji u zagrebu i to je kopirano u gojkovoj autobiografskoj knjizi: [B]korijen, stablo pavetina [/B. zbog te knjige je došao u nemilost u beogradskim srpskim krugovima. samo podsjećam: gojko nikoliš je bio liječnik, španjolski borac i šef saniteta pri titovom vrhovnom štabu. tom knjigom se zamjerio političkom boračkom establišmentu jer je kritički pisao o mitu tzv borbe za ranjenike na sutjesci! tu se ogriješio baš o generalštab, jer je opovrgao njihove naknadne priče... jer je gojko imao iskustvo sa sanitetom u španjolskoj. zato je i dobio resor saniteta pri vrhovnom štabu, ali ništa drugo. tj nije bilo njihove pomoći ni zaštite, kad je to on kao šef bolnice procijenio. a u taj mit se nije smjelo dirati. gojko se nije dao ušutkati i zato je pao u nemilost. a svojima se zamjerio jer ga nikad nisu priznali kao srbina (zbog onog iš, a ne ić na kraju prezimena) nego uvijek samo kao prečanina

sorry na of topic. bilo je nekako prirodno nadovezano.
ja sam vidjela sliku dokumenta save mrkalja u gojkovoj knjizi: ono, narodnost: hrvatska, a vjeroispovjest grkoistočna!
drugo je, što je savo kasnije otišao u manastir, ali su ga i tamo šiksnirali i čini mi se izbacili... moje mišljenje: očito je osnovno obrazovanje dobio u klasičnoj hrvatskoh gimnaziji i otud mu i ideja o reformi pisma. vuk karadžić je njega samo doradio!

to ne znači da se danas svi ili većina pravoslavnog porijekla ne osjećaju srbima. ako se osjećaju...to i jesu... nacionalna svijest mnogo kasnije razvijala od religiozne, a li pravoslavna je povjesno i nacionalna.. pogotovo kad je školovano svećenstvo počelo dolaziti iz srpske pravoslavne crkve, a ne više iz grčke!

još jedno. sorry svima na oftopic.. nisam hrtjela ostaviti nedorečenoi krivi dojam da srbima osporavam srpsvo.


domovnica je uvijek lijepo oblikovan gtovo svečani dokument o pripadnosti određenom zavičajnom teritoriju ( u ovom slučaju hrvatskom) bez obzira na nacionalnost.


a potvrda o državljanstvu je obični birokratski papir.

domovnica se uvijek uz određene uvjete mogla i steći... zato je i uručivanje uvijek bilo posebn0o svečan. nešto kao danas uručivanje diploma!



tako nekako je danas i u americi. primanje u državljanstvo je uvijek posebna svečanost, a sticanje tog državljanstva samim rođenjem uvijek se s ponosom naglašava... to uvijek označava posebna građanska prava ali obaveze.

uostalom, to je valjda tako od rimskog građanskog prava.... na koje se se čak pozvao i sveti pavao! i naglasio ga je stekao rođenjem!