Quote:
pikastar kaže:
Strašno mi je čuti još jednu takvu priču(osim moje). Pretrpila jesi, rane će ostati. No svako zlo za neko dobro...
Potpuno te razumijem. I žao mi je... meni su ti pogledi sažaljenja najgori...zato često ljudima ne kažem da živim sama, da ja nemam mamu.
Taj bivši... njegovi me nikad baš zbog tog defekta nisu puštali na miru... njegova mama je znala da ja nemam nikoga, pa se onda ponašala prema meni kao da sam zadnje smeće... znam da ne bih prošla kroz ove stvari da mi je mama živa... Uvijek sam se svima hvalila da mi je mama najbolja prijateljica.
Znam da je tebi gore... mene je mama uspjela postaviti donekle na noge...
Ma kako neće biti tu. Vjeruj mi mame nas čuvaju negdje odozgora... ja vjerujem u to. Njezin duh je tu...i biti će uz tebe. Sjećaš li se bar nekih trenutaka s njom?
Meni kada je teško... zamislim da je tu... da me zagrli onako kako je znala, da mi tepa... po noći se sjecam kako sam se došla sklupčat k njoj. Bila mi je najbolja prijateljica.
Da... ali to tvoja mama ne bi htjela... ona bi htjela da budeš sretna... da ne patiš toliko zbog toga.
Moraš biti hrabra... meni još zna pomoći kada pogledam u nebo i vidim zvjezdice...i onda znam da me gleda... i čuva...
Teško je znam... ali vjeruj mi da te mama čuva odozgora
|
Ne smatram gubitak nekom kaznom, nego sudbinom, to tako mora biti isto bi me boljelo da je umrla kad mi je bilo 50 znam, ali onako ponekad pozelim da samo imam vise momenata sa njom kojih se mogu sjecati, pa da me je bar jednom ispratila u grad ili da smo vodile "zenske price". Mada moje rodjakinje i mamine sestre mi uvijek pricaju o savjetima koje je njima davala, pricaju mi kako je njih savjetovala pa mogu i sama formirati neko misljenje sta bi ona rekla na nesto ili kako bi ona to uradila i slicno. Iako sam bila skroz malecka sjecam se nekih njenih savjeta koji su mi tad zvucali kao da mi nece zatrebati no sad, kad krenem nesto uradit oni me vrate i ne uradim ili slicno, osjecam njeno prisustvo.
Spomenem je cesto i poticem da se prica o njoj, iako placem gotovo uvijek, ako ne dok se razgovara onda nekad poslije da niko ne vidi..
Znas ja i ne volim govorit da nemam mame isto tako kao sto ti kazes, draze mi je to presutati ili izbjeci takve situacije i takve price, ne forsiram to, primjetim odmah drugacije poglede na mene i drugaciju pricu, ne zelim biti sazaljevana ja sam sa svojom sudbinom naucila zivjeti, zelim biti tretirana kao i svi ostali sa oba roditelja.
Imam tatu hvala Bogu, ali nisam odrasla sa njim tako da vjeruj da te djelimicno razumijem kako ti je biti sama.
Ja sam bila 3 godine sama nakon mamine smrti, tatu sam vidjala na dan dva, kad bi dosao s posla jer je radio puno udaljen od grada gdje zivimo, brat je isao u skolu u drugi grad, taj mi je period nesto u mom zivotu sta bi najradje izbrisala, ali ipak kad bolje razmislim.. Sto te ne ubije ojaca te, jedan mi je prijatelj rekao znas ti si od celika draga moja, budi ponosna na sebe.
Ma sigurna sam ja da ona sve vidi i da me vidi i da ce "biti" tu kad budu moji vazni trenutci i to mi daje snage da nastavim dalje, vjera u to da moram biti dobra i jaka zbog nje jer me ona zeli takvu vidjeti i da moram ici dalje i svaki put kad je tesko stisnem zube, dignem glavu ne dam da vide da patim osmjehnem se i nastavim zbog nje, zbog sebe..