[Sigmund]

luka_ kaže:

Inače, ima dobrih argumenata za antiredukcionizam u pogledu prirodnih znanosti. Npr. Jerry Fodor daje argument iz višestruke ostvarivosti. Uzmimo npr. psihologiju, njene zakonitosti se ostvaruju na svakoj osobi. No, ostvaraju se i na vrstom bitno različitim entitetima (npr. hipotetski, robotima, drugim inteligentnim bićima itd.). S obzirom da supstrati nisu iste vrste (ne daju se opisati nekim konačnim skupom predikata prirodnih vrsta), zakoni psihologije slobodno lebde nad fizikalnim svijetom.

Ta "višestruka ostvarivost" i to što "slobodno lebdi" su ideje, idealiteti, ono što Magee u citatu koji sam naveo naziva "eidetičkim" ili "idea-like". Oni pokazuju da se radi o relacijama koje ne ovise izravno o supstanci koja stoji u podlozi. Ali, "materija" je isto tako idealitet, što znači da su materijalisti također idealisti. Može se to što je eidetičko pojednostaviti, pa reći da se radi o pojmu. A pojam je uvijek nešto jedinstveno. Evo što kaže Hegel u Doktrini o pojmu, u Znanosti logike:

"A composite concept, however, is but the equivalent of a wooden iron.We can of course have the concept of a composition; but a composite concept would be something worse than materialism, which assumes only the substance of the soul to be a composite, yet takes thought to be simple. The uneducated reflection first stumbles upon the notion of composition because it is the most completely external connection, the worst form in which things can be considered; even the lowest of natures must be an inner unity."

Inače, zanimljiv antiredukcionistički pogled jednog fizičara možete naći ovdje:
Robert B. Laughlin: A Different Universe (Reinventing physics from the bottom down), Basic Books, 2005., gdje se nalaze vrlo slične ideje, npr:

"Pouzdani odnosi tipa uzrok-i-posljedica u prirodnom svijetu, govore nam nešto o nama samima, u smislu da svoju pouzdanost duguju više načelima organizacije, nego mikroskopskim pravilima. Drugim riječima, zakoni prirode do kojih nam je stalo, pojavljuju se kroz kolektivno samoorganiziranje, i zapravo ne zahtijevaju poznavanje njihovih sastavnih dijelova da bi ih se moglo shvatiti i iskoristiti."

ili:

"S prijelazom u Doba emergencije, završava i mit o apsolutnoj moći matematike. Taj je mit, nažalost, još uvijek ukopan u našoj kulturi, i ta nam se činjenica rutinski otkriva u medijima i popularnim publikacijama koje promiču potragu za konačnim zakonima kao jedinu vrijednu znanstvenu aktivnost, unatoč masovnim i preplavljujućim eksperimentalnim dokazima da je istina upravo dijametralno suprotna. Možemo odbaciti redukcionistički mit tako da ćemo pokazati da su pravila točna i zatim zatražiti od vrlo pametnih ljudi da uz pomoć njih predvide stvari. Njihova nemogućnost da to učine slična je poteškoćama Čarobnjaka iz Oza da vrati Dorothy u Kansas."