Sigmund kaže:
Bio sam u posjeti barbarskim krajevima južno od Velebita. 14 dana bez interneta. Ma što bez interneta, bez tekuće vode čak. Vrlo korisno iskustvo. U desetak dana pročitao sam 5 romana koje sam dugo želio pročitati (dobro, jedan sam pročitao po drugi put). Bilo je to jedno veličanstveno, hm, kako bi to čovjek nazvao - rekuperiranje? preporod? Da, da, preporod! Ponio sam uz to i knjigu za određivanje vrsta ptica. Pa sam shvatio da sam živio s pčelaricama koje imaju vrlo lijep, vrlo melodiozan zov; gnijezde se na okomitim liticama, itd; pa sam shvatio da sam gledao dvije vrste piljaka - ne samo one urbane (Delichon urbica), koje su naravno svi vidjeli (premda većina ignoranata misli da se radi o lastavicama), nego sam bio počašćen obrambenim napadom (i to gol u smaragdnom, pješčanom plićaku, kao da sam - pobogu- u tropima! i to ni kriv ni dužan!) čađave bregunice (Riparia riparia), ali to je već posve druga priča. Nego, sad vidim da se tu raspravlja o emotikonima i ne znam o čemu još. A ja, prljav, mastan, zabrađen kao brodolomac, gladan i prekriven slojem soli, na TV-u zapanjeno gledam kako se mijenja ime trga, kako ljudi dobijaju temperature, i tako... Malo sam zbunjen. Odem na par dana, đubrad u kravatama krene u duboko oranje po moralnom svijetu, a vi se svi ovdje zajebavate!? Hard rain will fall! Postoje tu neke teme koje mi se čine prilično bitne. Hoću reći "trebalo" bi ih bar malo prokomentirati na PDF-u filozofija. Barem nepretenciozno dotaknuti. Ukratko, to je ovo: Branko Lustig, cijenjeni i dragi gospodin, svi znamo tko je on, da sad ne trošim suvišne riječi, i ujedno zastupnik u gradskoj skupštini grada Zagreba na Bandićevoj listi. Ne ulazimo sada kako i zašto se gospodin našao na listi te moralne nakaze i kriminalca. Recimo dobronamjerno da je bio zbunjen. Ali, kratko i munjevito: čovjek koji je prošao nacističke logore kao vrlo mlad i preživio. Sada bi morao dati svoj glas za promjenu imena trga Maršala Tita, i sad, on dobije, kao, visoku temperaturu, dakle, oboli, postane bolestan, i onda mu nađu zamjenu - dođe neki drugi tip koji uopće nema problema da glasa za promjenu imena trga. Lustig valjda ima problema s tim? Ne znam, bilo bi logično da ima. Ali on se ne pojavljuje na gradskoj skupštini; ne glasa protiv te svinjarije. On bira drugi put. Put srama. On dobija taj dan temperaturu (?). I u tih nekoliko sati premišljanja, ili možda bolje, da zanemarimo premišljanja o kojima ne znamo ništa, u tih nekoliko sati (ili minuta?) djelovanja - sve ono što je govorio, sve što je podučavao, sve što je pokušavao nekome predočiti, nekoga uvjeriti, sve ono o čemu je godinama govorio (slušali smo to na jebenoj državnoj televiziji) - dakako, o čemu drugome nego o holokaustu, o Židovima, pa znamo jebi ga.. - sve to, sve te godine djelovanja, sve to pada u vodu, sve se to ruši i propada. Cijela ta slika koju smo neki od nas - oh, toliko naivno, dragi bože! toliko prevareni! - imali o njemu - sve to pada u vodu. Sve se ruši na tankoj liniji, na tankom rubu smrti i nihilizma. Nakon toga, čovjek može samo potpuno pročišćen, a istodobno potpuno znojan, gledati tu pustinju pred nama, taj "wasteland" monstruoznih proporcija i potpuno bez iluzija birati put kojim će krenuti. Put kontemplacije ili put djelovanja?
|