Quote:
radical change kaže:
Empatija nema smisla ako forsiramo kontakt sa ljudima koji nam ne odgovaraju, makar to bio otac ili supruga. Većina odnosa se temelji na nekakvoj razmjeni, dajem jer znam da će mi se vratiti, ili imam nekakvu obavezu pružati.
Ali da vjerujem da se i zbog naglašene empatije ljudi zarobe u loš odnos.
|
Ne bereš. Nije ti to nešto što ima ili nema smisla, nego je pitanje je li je imaš ili nemaš (zapravo, u kolikoj je mjeri imaš jer je imaju manje-više svi). I tu onda nije pitanje koliko ti netko odgovara kao osoba nego u kakvom je emotivnom stanju. Recimo, psihoterapijske grupe su mi bile nešto najgore što postoji - samo sam vukla tuđu skurcanost na sebe i satima se nakon njih nisam mogla riješiti grča u želucu. Veća okupljanja, osobito u zatvorenom prostoru, su mi također grozna tlaka dok s javnim nastupima nemam problema jer onda sam ja ta koja određuje "vibru". Svi oko mene jednostavno MORAJU biti sretni, ili barem mirni iznutra inače mi je loše. Mogu ih nasmijavati, zabavljati, udovoljavati im, ali to je kratkoročno rješenje. Jer ljudi su generalno u kurcu...
ne da su loši u duši, nego su baš zakurac.