Krajina je bila dio Hrvatske do sredine 13.stoljeća (Hrvatska je bila do rijeke Krke).
Govor na sjeveru bele Krajine je srodan goranskom (starom pokupskom dijalektu), a na jugu su se naselili štokavci s juga.
Prlekija je isto negdje do tog razdoblja bila dio hr. kraljevstva (Hrvatska je bila do Ptuja).
Govor u Prlekiji je isti kao i onaj u Međimurju.
Prekmurski ima neke kajkavske isoglose, bio je dio Ugarske do 1918, a Zagrebačke biskupije do 17. stoljeća.
Reklo bi se da je cijelo slovensko panonsko narječje "poluhrvatsko".
Uz Sutlu inače imaš i prijelazne govore, dakle dijalektalni kontinuum s obje strane.
Slovensko pučanstvo Istre je doselilo s juga, sela uz granicu oko Buzeta pričaju buzetskim, a Šavrini su "recimo" polučakavci.
Imaš čakavska sela u Sloveniji sjeverno od Ćićarije i na Liburniji.
Tu ti karta;
https://en.wikipedia.org/wiki/Slovene_dialects
Inače, Štajerska je sredinom 13. st-a bila dio h-u.
Hrvatski goranski je "poluslovenski" jer je dio stanovništva izbjegao u Kranjsku pred Turcima, pa su povratnici (po legendi) se vratili s "malo" slovenštine, iako je to više na zapadu, nego na istoku.
A bilo je i naseljavanja Slovenaca trbuhom za kruhom.
Kao što vidiš po karti, Slovenci su neke čakavske govore integrirali u svoje primorsko narječje, neke kajkavske u panonsko, te Dolenjsko (donja Kranjska) i štajersko narječje.
Da je granica bila drugačija, bile bi drugačije i granice narječja, jednostavno, nešto bi se kroatiziralo, a nešto sloveniziralo.
No rekavši to, svi kajkavski govori imaju neke svoje isoglose (uz djelomičnu iznimku nekih goranskih, no uz dodatak nekih "istočnoslovenskih"), kao i svi slovenski (uz iznimku "istočnoslovenskih" i prekmurskih).
Narječje i je grupa dijalekata.
Kajkavsko bi bez pola problema moglo asimilirati slovenske granične govore (većina njih ionako ima hr. porijeklo ili barem kontakt), a daljnjim kontaktom bi se isti približili središtu.
To su prvenstveno njihova narječja, panonsko, štajersko, a do neke mjere i dolenjsko.
Primorsko bi više išlo u čakavsko, kao i narječja koja se vežu na njega.
Međutim većina tih sličnosti je posljedica širenja Slovenije/Austrije/Njemačke na hr. teritorij, a ne obratno.
Da smo asimilirali cijelu Sloveniju, vjerojatno bi imao alpsko narječje, ili kranjsko, štajersko i koruško, vjerojatno radi većih gradova (Ljubljana, Maribor i Klagenfurt/Celovec).
No sve je to li-la.
Srednje sutlanski ne postoji.
Postoji Donjosutlanski, to je kajkavska ikavica, odnosno dodatno kajkavizirani rubni čakavski (i šćakavski) govori iz Posavine i Pounja oko Dubice i prema Jajcu i Banjoj Luci.
Ti govori bi se u svojoj nekajkaviziranoj verziji trebali naći i u Gradišću kao govori štoja (pripadaju čakavskom narječju iako koriste što) i vlaha (tu ima i priča o prijašnjem doseljenju iz dalmacije pa tek onda u Pounje, no dobro).
Gornjosutlanski je poddijalekt zagorsko-međimurskog, rubnih je značajka, jer se nalazi uz granicu...