moje dijete je taman na sredini po dobi pa nije bilo potrebe za odgodom.
no ja sam bila onomad na granici s godinama i moji su tražili i dobili odgodu. zbog emocionalne nezrelosti, tj. plačljivosti.
sjećam se kad su mi to rekli - tuga, jad, plač danima. no u ta dodatna godina vrtića mi je bila jedina ok. nije više bilo onih koji su me zadirkivali.
no u školi sam se opet osjećala kao autsajder. svega dvoje starijih od mene, obojica s razlogom na odgodi. ja najvišlja i među najkrupnijima u razredu. i ona koja najljepše čita, piše priče od par stranica, zbraja, oduzima, množi dijeli... taman materijal za izrugivanje, posebno kad bih se rasplakala. no tad sam brzo otupila i rjeđe plakala.