Quote:
d@nijel@ kaže:
na ta pitanja ti moze odgovoriti samo TVOJA VJERA, ako ju uopće imaš
|
Lijepo je tako vjerovati, ali gdje su dokazi. Ako postoje duše jaželim da mi se te duše jave. Ako se duše nikada nikome nisiu javile kako onda mogu znati da duše postoje. Kada netko umre iza njega ostaje meso kojim se onda mi hranimo. Iako nismo ljdožderi, mi ipak jedemo to isto meso.
Jer vidite, čovjeka će pojesti crvi ili drugi mesožderi ili bakterije. Jedan dio mesa će ući u zemlju i postati hrana za biljke. I sad kad zbrojimo sve molekule na cijelom sviletu od početka, jasno je da su leševi svih onih ljudi koji su ikada živjeli na zemlji, postajući hranom, postali dio životinja i biljaka koje mi danas jedemo. Naime krave svinje, piliči, salata itd se sastoje od materije koja je jednom bila sastavni dio ljudi iz prošlosti.
Tvrdi se međutim, da čovjek nije životinj i da se to vidi po tome što čovjek ima dušu a duša preživi smrt tijela. Gdje je onda duša poslije smrti tijela.
A šta je vjera. Vjera je nešto u što su vjerovali ljudi iz 1 stolječa u Rimskom carstvu. Onda je Rim koji je imao mnogo boštvo u jednom trenutku odlučio da će preči na krščanstvo. Ali ljudi koji nisu htjeli postati krščani, oni su moram to reči poubijani. Nitko im nije prišao i rekao im u šta da vjeruju. I kasnije u srednjem vijeku su ljudi ubijani ako su bili u nekoj drugoj vjeri.
Stari Hrvati su u 6 stolječu došli ovamo i opet je neki kralj odlučio da Hrvati postanu krščani. Vjerojatno mu je to politički odgovaralo. Oni koji su htjeli ostati u staroj vjeri su poubijani, a narod je morao vjerovati šta su mu rekli.
I danas 1000 godina polije netko mi kaže da moram vjerovati.
U ono što su mi vjerovali roditelji, a oni zapravo vjeruju jer su u i njihovi roditelji tako vjerovali. Ali ostaje problem, u tome što su naši preci postali vjernici zbog političkog terora u kome su kroz stolječa grubo bili poubijani svi oni koji su mislili drugačije.
Kad sve to znamo nije li onda logično pitanje a gdje je duša umrlih i zašto mi se ne javlja.