[VeronikaN]

Bjesnoće nažalost ima više no što nam je drago!
Ujed bilo koje životinje,osobito ako bez ikakvog povoda ugrize bilo kojeg čovjeka ili životinju treba preventivno uzimati kao potencijalno oboljelu od bjesnoće.
Svaki svjestan i savjestan građanin,ako može životinju bez opasnosti dopremiti do prve vet stanice,trebao bi to učiniti,bez obzira na vlasništvo.
Ako nemože,trebao bi najbližu stanicu izvijestiti o ponašanju životinje i mjestu gdje se nalazi,da ista može biti uhvaćena s njihove strane,stavljena u karantenu i promatrana.
Osobito kada se vidi lisica,umiljatog ponašanja,(bez prirodnog straha od čovjeka i pasa)koja se pojavi u blizini ljudskih nastambi.
Čak kada se pronađe mrtva lisica,potrebno ih je izvijestiti.
Liječnici opće med(ambulante)često neodgovorno bagateliziraju ujede životinja,dajući samo tetanus preventivu.A ljudi općenito teško mogu procijeniti dali je životinja zaražena bjesnoćom,sve dok ne nastupe vidni znakovi kao na pr: odbijanje vode i pjena kod psa,kretanje u jednom smjeru bez obzira na prepreke,napad na sve što se miče(suženo vidno polje)neposredno pred njima,neprepoznavanje vlasnika i poznatih osoba itd.Mačke postaju naglo neubičajeno umiljate,bez opomene grizu vlasnika i druge životinje,glodavci izlaze iz svojih nastamba i bez straha se kreću okolinom,šumske životinje bez straha prilaze ljudima i domaćim životinjama itd.
Onaj koji nikada nije vidio bijesnu životinju,teško da će prepoznati,zato bi oprez trebao biti iznad svega.
I uvijek su baš veterinari ti,koji mogu dati prvu informaciju dali je ponašanje životinje van normale.Dužni su reagirati i dati informacije!
I ne zaboraviti na ujede krpelja,kojih zadnjih godina ima masovno(nema pravih zima da ih decimira)koji s oboljele životinje mogu prenijeti niz bolesti na čovjeka i obrnuto.
Što se tiče pitanja autorice teme,mislim da je ugrizena jer se jadna mačkica prepala,ali i takvi ujedi trebaju biti sanirani i valja dati tetanus profilaksu.

Nema ni potrebe ni razloga da se ovdje prepiremo,jer manje više svi smo nestručnjaci,a više nemamo ni pravi dodir s životinjama u prirodnom okružju,te više neznamo što je normalno ponašanje istih, a što nije.
Po mom osobnom mišljenju trebalo bi već djecu od malih nogu upozoravati kako se odnositi prema nepoznatim(a i poznatim)životinjama,jer "nahoće"(u ovom slučaju mačkica)treba uzimati s dužnom mjerom opreza.