Quote:
morskigolub kaže:
Hvala na kratkom pojašnjenju. Iz malog sam mjesta, u nas nisu slali djecu u muzeje, samo iza vrata. Ja kad fotografišem ne dodajem boju, svi predmeti več imaju boju. A oni dodaju, ajd nek dodaju. I još zamute neke dijelove i na Zemlji, Marsu itd.
|
Tebi stvarno nije jasno da je slikanje površine drugog planeta (ili našeg iz orbite) malo kompliciranije od slikanja selfija u kupaonici?
Što se tiče boja: slikama se obično pojačava kontrast i dodaju boje da bi se bolje razlučili detalji, jer nema puno koristi od neke polumračne sa pretežno sivim tonovima. Vjerovao ili ne, ne može se baš toliko precizno ispaliti satelit na daljinu od 563,000,000 km u orbitu oko drugog planeta, -i da još k tome uhvati trenutak s najboljim osvjetljenjem iznad svakog pedlja koji prelijeće.
Osim toga, svaku sliku ili film treba i poslati do Zemlje na neki način, a taj je radio signal. I za to trebaju postojati i povoljni fizikalni uvjeti (poput optičke vidljivosti izneđu predajnika i prijemnika) i tehnološki (poput dovoljno jakog odašiljača sa izvorom energije).
Jesi kad skidao neki film sa interneta? Sigurno jesi, i sigurno ti se dogodilo da pukne veza pa skidanje ne uspije.
E pa vidiš: i prenos slika ili videa (koji su zapravo zgusnuti nizovi slika) sa marsovog rovera do nekog satelita u orbiti oko Marsa isto je neki niz signala koji traje neko vrijeme, i satelit oko Marsa nije u stalnoj optičkoj vidljivosti sa roverom i primateljem na Zemlji, jer se Mars rotira, satelit kruži oko Marsa, Zemlja rotira, Mars i Zemlja se u kruženju oko Sunca približuju i udaljuju međusobno, postoje i nepredvidljive radio-smetnje sa Sunca, same Zemlje ili drugih izvora... i rover i satelit imaju ograničeni izvor energije koji mora trajati mjesecima ili godinama za koje vrijeme moraju izvršiti mjerenja (rover se mora i kretati), i taj izvor energije na satelitu koji prenosi roverove signale ne samo da mora biti dostatan za slanje signala dovoljno jakih da prelaze stotine miliona kilometara i kroz atmosferu budu registrirani u prijemniku na Zemlji (ili satelitu u orbiti oko Zemlje), nego uz to taj izvor energije mora biti dovoljno stabilan i jak da omogućava sigurno funkcioniranje sve opreme u uvjetima vakuuma, izmjene ekstremno niskih i visokih temperatura, nulte gravitacije, ekstremnih ubrzanja (prilikom lansiranja), bombardiranja kozmičkim zračenjima i česticama...
Iz tih, i još sigurno mnogih drugih tehničkih razloga o kojima mi laici nemamo pojma, dolaze nam samo kraći nizovi fotografija, a ne filmići kakve si ti navikao gledati na jubitu, jer za kratke signale koji sadrže podatke o slikama je mnogo sigurnije da će stizati kompletni.
I na kraju: što bi mogli gledati u višesatnom videu nekog stjenovitog krajolika na kome se milionima godina jedan kamičak nije pomaknuo, a da bude vrijednije od jedne jedine slike?