[Sigmund]

servantes kaže:

Ako se može dosegnuti apsolutno znanje, onda ono nije apsolutno.

Hegel definira apsolutno znanje kao "zbiljsko znanje o onome što uistinu jest". Ne vidim na koji način onda karakteriziranje nekog znanja kao apsolutnog može ovisiti o pitanju može li se to znanje dosegnuti ili ne. Apsolutno znanje, naravno, nije isto što i sveznanje (omniscijencija) ili znanje o apsolutno svim pojedinačnim činjenicama. Apsolutno znanje je kvalitativno, a ne kvantitativno beskonačno (uvjetno rečeno) u smislu da je to ono znanje koje može generirati cjelokupnu logiku i metafiziku (a što bi, konačno, bio i sadržaj apsolutnog znanja). Apsolutno znanje je znanje koje više ne pada u kontradikcije (kao što padaju forme znanja opisane u Fenomenologiji) nego drži te kontradikcije u sebi pomirene. Apsolutno znanje se također može shvatiti kao jedinstvo subjekta i svijeta ili konačnog subjekta i beskonačnog subjekta, ili supstance i subjekta (Hegel kaže izričito: "supstanca je subjekt"). Prema tome, filozofija je najčišći oblik apsolutnog znanja.
A evo i kako se Charles Taylor pita što je to apsolutno znanje:

What is this? It cannot be expressed in one proposition, for it is simply a grasp of the true nature of things, and this can only be expressed dialectically. Absolute knowledge is the full understanding that substance must become subject, that subject must go beyond itself, become divided, be over against itself as object, in order to return to unity with itself.

servantes kaže:

Epikurova maksima "Svi osjeti su istiniti" se sigurno može pobijati na bezbroj načina, ali on je obrazlaže činjenicom da samo interpretacija osjeta može biti neistinita, dok sama suština osjeta uvijek daje istinu. Slijedom toga neposredno iskustvo kao osjetilna izvjesnost ne zahtjeva posredovanje.

Nitko ni ne tvrdi da su osjeti neistiniti.