Quote:
Michael Collins kaže:
Na većini lokalnih tema možemo iz čista mira odjednom se prebaciti od problema neke osobe, na to da se spominje njihovo poriujeklo.
Od podijele na "purgere" i na sve ostale u Zagrebu, od podijele na "fetive" i "vlaje" u Splitu, pa do podijela u Istri ili u sjevernoj Hrvatskoj.
O odnosu prema Hrvatima iz BiH da ne govorim...
Do ne davno sam mislio da je Slavonija pošteđena toga, što zbog stalnog doseljavanja sa svih strana, što zbog zajedničke teške sudbine (ratovi, ekonomske krize) ali me neobično razočaralo da i tu toga ima s "domaćima" i Hrvatima koji su došli kao izbjeglice nakon 1995.
Moram pohvaliti Rijeku, možda jedini kraj Hrvatske gdje na lokalnim temama nisam čuo za takve podijele.
Jesu li te podijele nešto normalno u svakome narodu, ili je to ipak hrvatska
specifičnost?
Znam da kod Srba ima nekih trzavica domaćih Srba prema "prečanima", kao i kod Bošnjaka prema "sandžaklijama" ali nisam primjetio ni toliku ogorčenost ni toliku učestalnost.
Kod nas je ponekad regionalno porijeklo samo po sebi "argument", čak i "dokaz krivnje" za nekog nedjelo.
Nisam siguran da je u Srbiji ili BiH tako.
Dakle da li je ovo specifičnost samih Hrvata i koji su uzroci takvog mentaliteta?
|
Naravno da nije samo Hrvata!
Uzroci su što te "skupine" djeluju na nekim plemenskim,rodijackim vezama i sl.Pa onda kad dođe jedan,povuče cijelo selo za njim
Ja sam iz grada gdje je bilo cca. 30% Pravoslavaca prije rata,grad s jakom industrijom i tih 30% je držalo 80% pozicija na svim funkcijama.
Danas su na njihova mjesta došli ljudi iz BiH.
Možemo mi pričati što hoćemo,ali je tako.
I da,takvi primjeri su u Srbiji s Crnogorcima (Srbima iz Crne Gore ili kako se već deklarirali),ali i s Židovima u cijelom svijetu,ponajprije u USA.