Ja sam tek prije nekoliko godina shvatio da nije otac već zapravo majka bila glavni problem u obitelji. Zbog toga sam dosta dugo nosio problem neidentifikacije sa ocem. Majku sam veći dio života držao žrtvom i stalno ju branio. I dan danas mi muškarci općenito idu na živce, ni žene nisu ništa bolje sa svojim neprestanim zahtjevanjem, emocionalnošću i kukanjem.. Užasno sam nepovjerljiv i zatvoren za dublje emocionalne kontakte i prema jednima i prema drugima.
Svađe u obitelji su bila normalna stvar, svaki jebeni dan kada god otac dođe s posla, večera i popije litru vina...ali one najgore, najbolesnije i najbrutalnije, one koje su trajele satima i svodile se na psihičko maltretiranje do daske. Kao dijete vjerovao sam da je i to normalna stvar u svakoj obitelji, otac i majka se satima svađaju i vrijeđaju a djeca sjede i gledaju tv. I naravno kada roditelji to zatraže moraju stati na nečiju stranu.
Većinu djetinjstva sam bio u velikom rascjepu između mišljenja da je moja obitelj idealna unatoč svoj patnji i govnima koja su posvuda plivala i činjenice da svijet mora biti bolje mjesto i da želim pobjeći negdje daleko daleko...
Kasnije sam skužio da mi je familija kompletno luda i da moram pobjeći ako sebi želim dobro. Slijedila je užasan mix konfrontirajućih osjećaja u smislu idem ća i nikad se više neću vratiti popušite mi kurac, do užasne krivnje jer ih ostavljam i jer nisam sposoban živjeti bez njih. U toj konfrontaciji prošlo je desetak, petnestak dugih godina.
Ta potreba bijega negdje daleko se još do malih nogu prenio u sexualnost, ona mi je bila alat da se maknem od anksioznosti, problema i užasa u kojem sam živio.
Obzirom da je sex i sve vezano za njega bilo zabranjeno za govoriti a kamo li za gledati i raditi razvio sam svojevrsnu opsesiju sexom. Samo je otac imao ekskluzivno pravo pričati koga je sve jebao ili kako bi žensku jebao kada ju vidi na ulici. To mi se gadilo, prezirao sam ga zbog toga i imao čudan stav prema sexualnosti, u raskoraku između svetog i perverznog.
Nema što nisam progutao u tom smislu, od fetiša do mazohizma. Sex mi je prije svega psihičko iskustvo i treba mi mind-fuck da uživam. Nema te boli koju nisam bio u stanju prenijeti u orgazam. A kako bih drugačije kada osim straha, boli, krivnje i sputavanja ništa drugo nisam poznavao.
I tako čovjeku prođe pola života što ćeš...al bar imam dragocjeno iskustvo, pomažem drugima da to sve ne prolaze..