|
Samohrana praxi mislilica
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Kirkale
Postova: 46,321
|
Razglednica iz Pekinga
Gledam te crvene krovove koji svoje šiljke zabadaju u jutarnje nebo....jutro jednog grada svojim još teškim usnulim očima teško otvara svoje kapke.
Peking, grad okovan maglom škilji prema nebu...MIR...trg Nebeskog mira otvara se onim drugima, onima koji hodaju njime. Teški baršun magle razdire taj prostor, ostavljajući dovoljno onima iza njih koji hrle ususret novom danu.
Koliko je Neba ovdje, koliko u tome ima Mira?
Neka mi oproste svi trgovi Europe i Azije, neka se ne nadaju pospane ulice drugih meni poznatih gradova, neka ne plaču prohodane stube stepenica, neka ne tuguju već prohodani uski prolazi svih drugih mjesta svijeta...ma gdje oni već bili....
MIR...
I kad bi mudrac znao na tisuće pitanje, mudrošću svojom odgovoriti.....ponestalo bi mu u toj namjeri riječi s kojim može objasniti, posjeduje li samo Nebo Mir ili sam Mir sadrži u sebi natruhe Neba?
Peking..... budi se u okretima stotinatisuća bicikala, rasteže se u mirnim pokretima tai-chia po zelenim parkovima, umiva se cvrkutom prica u krletkama.......vlažan zrak, hladan vjetar sa sjevera.......šareni zmaj na nebu i neki mir...nedostignut.
Odgovori mi mudrače...
kako dotaknuti Nebo koje je na dohvat ruke, kad nedostaje mira u nama????
Jedna razglednica iz Pekinga, nevino otvara tisuće pitanja u potrazi za samo jednim odgovorom.
|