Quote:
Epic hero kaže:
Ne ovo gore su samo posljedice onoga što se prije dešavalo. A psihijatrija sama po sebi ima od svih područja medicine najmanje ako i uopće ima rezultata. Priroda tih stvari uopće nema smisla kao takva u smislu tumačenja a kamoli lječenja, ili čak same analize ako joj se pristupa na takav način na koji ti to ovdje želiš. Kriva stvar, krivi način, krivi pristup, sve krivo. Halucinacije ne nastaju u mozgu, nego ih medicina kao takve kemijske promjene samo na takav način može tumačiti, jer su tamo promjene jedino vidljive kao takve, no to je samo manifestacija cijele jedne druge stvarnosti za koju sada nemam ni volje ni želje uopće to ići pokušati objasniti. Dakle halucinacija ne nastaje u mozgu. 1/1.
|
Glupost. Ne samo da nastaje u mozgu nego se zna i gdje i kako.
Halucinacije se generiraju u istom centru koji je odgovoran za snove i -- možda paradoksalno -- za vid. U mozgu postoji centar za procesiranje slika, koji osim tog osnovnog posla radi još neke druge stvari čija svrha nije sasvim objašnjena.
Što radi taj centar? On nam najprije daje brzo objašnjenje signala koji mu dođe iz očnog živca. To je često vrlo grubo i netočno objašnjenje, ali je
brzo, što je jako važno, jer nam pruža mogućnost da brzo reagiramo. Ako nešto leti prema glavi, nije jako važno što je to točno; važnije je da se brzo sagnemo da nas ne pogodi. Točnu analizu možemo napraviti poslije.
Taj centar stalno analizira i 'popravlja' objašnjenje. Daje sve točniju i točniju sliku, kako mu od oka dolazi sve više podataka i kako ima sve više vremena iz memorije izvlačiti slične slučajeve i uspoređivati. Zato neku stvar koja nam se približava iz daljine često najprije tumačimo na jedan način, a onda, kako se ona približava, vidimo da je to zapravo nešto drugo. dakle i opet najprije dobijemo grubo i brzo objašnjenje, a onda sve bolja i bolja.
Što to sve znači? Da mi praktički nikad zapravo ne vidimo ono što gledamo. Čudno zvuči, ali je tako. Naš vizualni doživljaj ne dolazi direktno iz oka, nego iz centra za vid. To je umjetna slika koju je mozak stvorio po svom nahođenju, a zasniva se pretežno na onome što gledamo. Nikad nije apsolutno točna. Uvijek je obojena našim razmišljanjima, osjećajima, situacijom itd.
Zato svjedoci na policiji uvijek, uvijek uvijek daju različite opise istog događaja. Svaki je vidio nešto drugo, iako su svi gledali isto.
Taj isti centar koji generira slike za vid, čini to i noću dok spavamo, pa nastaju snovi. To je jedan od razloga zašto su snovi toliko uvjerljivi. U snu 'vidimo' na podjednaki način kao i na javi, pa nema razloga da slici ne vjerujemo. Pogotovo što ostali centri, koji bi u budnom stanju preispitivali vjerojatnost slike, po noći miruju. Nije poznat razlog za snove. Pretpostavka je da mozak u stanju mirovanja jednostavno posprema svoju arhivu, katalogizira slike, čisti smeće itd. Kao hard disk cleanup i system update kod kompjutora.
Isto to može se zbog nekog poremećaja dogoditi i kad je čovjek budan, pa nastaju halucinacije. Kao i kad spavamo, nešto blokira ostale centre, koji preispituju kvalitetu informacije, pa nekritički primamo ono što nam taj centar servira i uvjereni smo da vidimo kojekakve gluposti. Nama izgledaju kompletno uvjerljivo.
Dakle, nije neka osobita misterija.