kupujem sendvič ispred Ri na Korzu. I dolazi starija teta i prosi.
Ja njoj kažem neću vam dati novce, ali ću Vam kupiti sendvich.
Žena mi uputi par riječi iz zahvalnosti (iste one kojima svima upućuje, spominje se Isus, Bog) i razmišljam si ja, super bar za gore sada imam vezu.
.
Pitam ja nju: Koji ćete sendvič?
Ona: Bilo koji
i dođe teta koja prodaje i pita koji sendvich želim,
a ja taman pokazujem na onaj šunka, sir, kada prosjakinja odgovori: ma može ovaj sa pršutom...
koji mi je kriv kada sam je pitala koji sendvich želi
i da dobila je sendvich sa pršutom, a ja vezu za onaj gornji svijet