[MGinna]

U svit zore,
dok se predaje tama,
gomila ljudi žuri kroz maglu.
Nitko nikog ne vidi,
pogledi su spušteni.

Dok svatko gazi
oblake svoje,
polako se spušta na ulice sive,
žurimo i ja i ti,
da nas nitko ne vidi.

Svako jutro isto.
Nitko ne zna, da te pratim.
Ne osječaš ni ti,
da želim da sve vratim.

Sve što smo drugim krali
i uzeli za sebe.
Tajne su mi ostale,
izgubila sam tebe.

Ponekad ipak,
ako podigneš pogled,
ugledaš osmijeh poznatog lica.
Sječaš li se tad i ti,
što smo nekad imali?

Svako jutro isto!
Nitko ne zna da te pratim.
Ne osječaš ni ti,
da želim, da sve vratim.

Sve što smo drugim krali
i uzeli za sebe.
Tajne su mi ostale,
nemam više tebe.