[youdontevenknow]

anaconda1975 kaže:

Evo ovakva je stvar..svidio mi se strašno,neopisivo jedan mlađahan dječarac,sin prijatelja mojih roditeljaMeni je sad 38,njemu 23.Nisam ja baš za hititi,i prilično dobro nosim te svoje godine,a ni on nije više baš tak mali.Obzirom da živimo u istom kvartu,i veže nas to obiteljsko prijateljstvo viđamo se povremeno.Svaki put prilikom takvih susreta ja se ponašam ko tipična ženska kokoš jer godine nemaju veze s pameću,a isti takav bedasti smješak vidim i kod njega...onak razdragani,ma znate onaj smješak blentaviE sad moguće je da si malo umišljam,i da tu vrijedi ona "što se babi htilo,to se babi snilo",ali obzirom da imam nekog iskustva mislim da nisam fulala.I kaj sad da radiim?Ja bi njega potrgala ko beba zvečku,baš mi je ono napet jako,al frka me je da si možda ipak malo umišljam i da me micek odkanta s riječima: kaj si ti normalna,kaj si to umišljaš? S druge strane ako si i ne umišljam ne znam da li je realno očekivati da on napravi neki prvi korak jer si isto tak može misliti-kaj ću ja klinac sad tu njoj uletavati,nema šanse...Koma..kaj da radim??

Moja žena je starija od mene.
Ne vidim neki problem, jedino što ga zoveš dječarac

Khm... nemoj to raditi