Quote:
MajaMama kaže:
Djeca ne moraju razgovarati sa svakom šušom koja je mamu srela na ulici, pobogu. Ne moraju jer ne zele I nisu izlozbeni primjerak u zooloskom vrtu.
Djecji fokus traje kratko I odjebu te cim si dosadan, I pravo im budi, da bar mi odrasli mozemo biti tako jasni I iskreni.
Dosadna si joj, vidi baku, ode k njoj. Neces umrijeti.
Za MHIO rijeci trebas ti razviti odnos, jednostavno je. Hoces slatkis? Reci molim. Evo ti slatkis. Kako se kaze? Hvala? Lijepo, bravo (smijesak na licu).
Nije atomska fizika. Djeca koja su I naucena te pristojnosti nece ih reci bas svima, ak si tupan, tretiraju te kao tupana I tu je prici kraj.
I ne moras ih cuvati, idi van, druzi se, ako su ti obveza, neka ti plate ili nemas nikakvu odgovornost. Vrlo jednostavno. A mozda bi trebala I starcima reci da izvole pred djecom zamoliti za cuvanje, zahvaliti, reci ispricavamo se ili oprosti ako iznebuha trebaju da uskocite.
|
Ja nisam neka šuša nego sam sestra njenog oca. Osim toga, mene su učili da moram pozdravljati svakog bez iznimke. Dan-danas to radim. I nije mi kruna otpala s glave zbog toga.
A da sam tatinoj sestri odbila reći ,,Dobar dan'' ili ,,Hvala'' dobila bih u najmanju ruku batina da bi se sve prašilo.
Razumijem da se nekoj djeci netko ne sviđa ili da im je netko dosadan. Ali smatram da to još uvijek nije opravdanje da to isto dijete nije u stanju pozdraviti ili da ne odgovara na postavljena pitanja.
Mala se ne ustručava doći k meni kad nešto izrađujem (nakit, sliku, bilo što) i pričati kao navijena. Čak i sama sjedne pored mene i prima se crtanja.
Znači; d sam joj dosadna, ne bi bila kraj mene dok to radim.