ppan, znam kakve muke mucis, moj sedmogodisnji sin takodjer ima disleksiju. Imali smo srecu da je rano zapazeno, on je u Britanskom sistemu edukacije a oni krecu u skolu puno ranije pa je u drugom razredu (6g) bilo ocito da mu pisanje i spelovanje napreduje jako sporo a ni citanje nije bilo prosjek...Matematika je ok. Nakon sto je bio dijagnosticiran bilo nam je predlozeno da ili ponavlja razred ili da dodatno platimo pomoc za njega u skoli.
Nama se ovo cinilo predrasticno jer je inace inteligentno dijete i nismo htjeli da kaska za generacijom radi necijih statistika u skolskom uredu....
Pronasli smo skolu u kojoj su radili ljudi sa drugacijim pogledima na disleksiju, koji su podupirali nasu zelju da ne ponavlja godinu (sin je bio pre utucen samom pomisli) jer se disleksija ne lijeci ponavljanjem godine. Moze se samo dodatno nastetiti vec nastalim osjecajima manje vrijednosti. Imali smo srecu. Dogovoreno je da mu se da recimo manje pisanog domaceg i cita nesto lakse knjige nego ostali. Imaju tehnike kako dobiti od njega srz zadatka bez da ga preopterete. I sad puno bolje napreduje nego proslih godina.
Predlozila bih da mozda razgovaras sa ravnateljem/ravnateljicom skole i vidis postoje li kakve opcije. Nemogu vjerovati da se nastavnici "prijete", pa oni bi trebali biti potpora a ne rusiti samopouzdanje vrijednoj i inteligentnoj djeci koja nisu po sablonu za svaki predmet.
Sigurna sam da ce tablicu mnozenja nauciti, samo mora dodatno ponavljati dok ne sjedne sve na mjesto. Edukacijski sistem je posvuda jako zastario i nadam se da ces uspijeti naci nekog tko ce vas razumjeti a ne kaznjavati dijete radi neceg sto nije njena greska. Opcija za kod kuce.....Misljenja sam da disleksija nije tako strasan problem da se djecu treba odvajati od svojih vrsnjaka i lisavati iskustava vezane uz skolu i rad u grupama. Mislim da se time dodatno naglasava da s njima nesto "nije u redu".
Nas sin isto ima dodatne instrukcije tj vjezbe za pisanje i citanje i to je sasvim dovoljno.
Problem nije u djetetu. Vec sistemu.
Sretno.