Da se nadovezem na Tommyja:
1. Tokio je pokriven fantasticnom mrezom metroa i zeljeznice (dvije razlicite ogranizacije, sto znaci da karte za metro ne vrijede za zeljeznicu i obratno). Zeljeznica povezuje udaljenije dijelove, ima manje stanica, ali je isplativija (stranci mogu kupiti i poseban pokaz JR Pass, ali samo izvan Japana - to je najisplativija investicija za svakog turista koji namjerava putovati izvan Tokija jer pokriva i japanski ultraekspresni vlak shinkansen - relaciju Tokio-Fukuoka (1500 km) prevali za cca 5,5 h). Metro pokriva samo gradsko podrucje i ima gusce nacickane stanice. I jedno i drugo je krajnje pouzdano i vrlo tocno.
2. U McDonald'su se valjda najjeftinije jede. Iako je to (uglavnom) standardna ponuda hamburgera pa ih treba izbjegavati ako se bas mora. Hocu reci, glupo je da nakon puta od 10.000 km trcite u McDonald's. To mozete i doma.
3. Sushi nije nikakav luksuz i postoje tisuce restorana u kojima ga mozete jesti (od vrlo jeftinih do ultraskupih). Preporuka: sushi na trznici Tsukiji najsvjeziji je na svijetu jer je Tsukiji najveca ribarnica u Japanu (ako ne i globalno). Takodjer, kaiten-zushi restorani mogu biti (uvjetno receno) prcvarnice, ali i fino uredjena mjesta (sjecam se jednoga u Roppongiju). Kamo god odete, necete zazaliti. Kod Japanaca losa usluga ne prolazi. Sushi mozete kupiti i u kombiniju (convenience store). Taj je, doduse, proizveden industrijski, ali nema veze. Kosta od 10-25 kuna. Sat vremena prije zatvaranja, u regularnim ducanima sushiju cijena padne i do 50%. Moraju ga se nekako rijesiti.
4. Kava i sok... To sam kupovao u kombiniju (ili iz automata kojih ima posvuda). 7-10 kuna.
5. Yoshinoya, Matsuya, Gyuudonya nisu relativno jeftini, nego vjerojatno najjeftiniji lanci restorana u kojima mozete kusati nesto japansko (dobro, Yoshinoya je carstvo curryja). Rucati se moze vec za 20 kn, sto je sigurno bagatelna cijena kad se uzme u obzir da se nalazite u jednoj od najskupljih zemalja na svijetu.
6. Na prehrambenom odjelu robih kuca mozete kusati sve i svasta (besplatno) jer posvuda imaju kojekakve degustacije.
7. Kad je mene ekipa vodila na karaoke, sat vremena nas je kostao 50-60 kn po glavi. Dakle, oprez.
8. Kako Tommy rece, bjezite od taksija glavom bez obzira. Prepreskupi su.
9. Ja sam jeo u vlaku, bas kao i jedan gospodin (Japanac) od svojih 70-ak godina. Uzeli obento, sokic i deri. Ljudi mozda nisu navikli na to, ali nas nitko nije cudno gledao zato sto jedemo u vlaku. Prebrzo se ondje zivi da bi se ljudi zgrazali nad takvim sitnicama.
10. Mnogi Japanci znaju nesto engleskog, ali ne bi beknuli ni za Boga (kazu da ne govore dok se ne osjecaju sigurno - ili pijano
). Zato mozete pokusati komunicirati na engleskom, ali sporo i glasno. Ili im pokusajte napisati. I to katkad pali. S druge pak strane, ako se potrudite i pokusate s japanskim frazama, nitko vam se nece smijati. Bit ce ljudima drago sto ste si dali truda. A i neki od njih ce vas pohvaliti. Mene je jedino zacudilo to sto su mi u Tokiju prije prilazili penzici (kad bi me vidjeli kako gledam u kartu grada) nego mladi. Zasto? Navodno penzici imaju vremena posvetiti se hobijima (ucenju jezika, na primjer) dok mladima strani jezici bas i ne igraju neku preveliku ulogu (Japan je otocna zemlja, nemaju puno kontakta sa strancima itd.).