|
Počela Pula. Otvaranje blaga jeza. Nakon ceremonije otvaranja i vatrometa potpuno neobjašnjivih 15 minuta ničega do početka filma, a kad su ga voditelji došli predstaviti, nisu im radili mikrofoni. U Areni je postavljen nekakav photo booth u kojem se posjetitelji mogu snimiti i onda se na platnu puštaju neke od tih snimaka - dakle, snimke lica ljudi koji sjede u mraku i, kao, nekako reagiraju na to što ih se snima, kako već ljudi i reagiraju u takvim situacijama, što će reći nikako. I sad to publika koja je došla na film treba gledati. Dvaput istih nekoliko neupečatljivih ljudi.
"Lavina", film otvaranja, tipičan frtaljproizvod iz produkcijske dnevne sobe Joze Patljaka. To je valjda trebala biti neka johnwatersovska obiteljska komedija o propitivanju spolnog i seksualnog identiteta, ali kao prvo to nije dugometražni film, a kao drugo trebao je biti odglumljen i naročito režiran beskrajno avangardnije da bi taj trash scenarij dobio ikakav smisao. Da je režirao mali Ivan Livaković, to po svojoj prilici i dalje ne bi bilo dobro, ali barem ne bi bilo ovako mlitavo. A otvarati festival nacionalnog filma s ovako nečim je odluka koja će, nadam se, imati svoje konzekvence.
|