|
Upoznali smo se u gradu. On povučen, 19 godina, curu nikad imao. Ja nabrijana, pubertet me taman još lagano držao, 15 godina.
Prvi pozivi i po sat-dva pričanja na telefon. Prvi zajednički izlasci. Prvi seks. Prve ljubomorne scene. Prve suze radi odlaska u vojsku. Prva pisma od desetak i više stranica. Prvi planovi za budućnost.
Prva zabrana mojeg izlaženja van bez njega. Druga...treća...petnaesta. Prva uputstva kako se moram ponašati/ oblačiti/ nekomunicirati sa suprotnim spolom. Provjere, sumnje, posesivnost. Ostavila sam ga. Udario me... prvi i zadnji put.
Prošlo je cca 10 godina od našeg prekida. Još uvijek mi nekad pošalje poruku. Do nedavno mi je i njegova žena povremeno slala poruke. Imaju klinca, sređuju kuću.
Što me privuklo tad njemu? Ne znam. Znam samo da sam uz tu vezu dijelom odrasla a dijelom povukla traume koje su tek nekoliko godina kasnije "riješene" uz pomoć meni i dan danas jako posebne osobe. Ne žalim radi ičega.
Lažem.
Žalim što sam plakala kao kišna godina jer sam sa starim zapela u Dubrovniku a bio je vikend i trebao me moj najdraži nazvati iz vojske te subote...umjesto da sam uživala u svakom trenutku provedenom u tom divnom gradu i na Elafitima. Baksuz.
|