|
„Nekada je svog Pravog Frajera imala svaka ulica, zgrada, ulaz, svako malo ili veliko mjesto svugdje u svijetu. Neovisno o kapitalizmu i socijalizmu, blokovima, nesvrstanima, staležima, ta izumrla vrsta je bila malobrojna, ali sveprisutna. Kao neka mreža, bili su pravilno raspoređeni svijetom i branili su ga od dreka. Tek sad to znamo, sad kad su nestali.“
Upoznala sam ga jedno ljeto. Bila je to jedna suncana kava. I znala sam da mu se svidjam, od prvog momenta kad me vidio. A ja sam u tom momentu lizala rane i razmisljala da li bih se uopce u ista upustala. Jer nema onog klika, nisu mi koljena ni jednom klecnula.
Nastavili smo se dopisivati i vidjati jos mjesec, dva onak povremeno, kao tu smo si, ali kao da ni jedan ni drugi ne znamo kaj bi. I mic po mic, nasa druzenja su postajala cesca, poceo mi se svidjat, imao je neki mir, bio je tu. On je to kuzio, kroz zezanciju se upucavao, ali i dalje se nis nije desavalo. A ja sam i dalje lizala rane.
Poljubila sam ga prvi put u zimi. Iznenadio se. I tako je pocela nasa veza. Bio je tu, predobar za mene. Sve za mene. Nova skinuta mjuza za mene, kava ujutro u krevet za mene, masaza poslije posla za mene... Nitko se za mene nikad nije toliko brinuo kao on. Nikad vise necu naci nekoga tko se toliko nece bojati pokazati da me voli kao on. Tko ce biti njezan kao on. Tko ce me paziti kao on. A ja sam i dalje lizala rane.
Prekinuli smo. I uzasno sam plakala tih dana, i zbog sebe i zbog njega. On je htio da pokusamo ponovo. Jesmo. Iako sam ja znala da sve ono sto sam dala kao razlog prekida nije istina, i da nema toga sto bi on mogao napraviti, a da postane Pravi. Jer sam zbog Pravog lizala rane.
Prekinuli smo opet nakon par mjeseci. Sad finalno, gotovo, kraj, nema vise. Ostavila sam njemu na izbor zeli li da ostanemo u kontaktu ili ne. Javio se nakon kratkog vremena jer je zelio da ostanemo prijatelji, jer sam mu ja super, jer sam jedna izuzetna cura kakvu ne sreces svaki dan, jer sam bila tu kad je njemu trebalo i nije bilo nikog. I sad je jedan od mojih najboljih prijatelja. I mogu mu stvarno reci sve. Osim da nikad nije kod mene imao pravu sansu, koliko god divan bio, jer ja jos uvijek...
|