[sarmantan_sarlatan]

sta se desava sa zenom u medjuvremenu? ona takodjer ima vremena da se smiri, porazmisli o svemu, objektivno prizna svoju eventualnu djelimicnu krivicu za svadju. ne zeli se svadjati, napokon zeli razgovarati, naci rjesenje sporne situacije. i muz i zena se nakon praznjenja negativnih emocija iz svadje zbog njih osjecaju lose. zele bolje.

povrh toga, zena razmislja: pa, vidi, bas je bio ljut, a sad se odvojio u postelji od mene, mogao bi me i udariti ako se nastavimo svadjati, ipak je, a i svakako, bolje da se urazumimo i porazgovaramo i dogovorimo.

dakle, u praksi se dolazi do toga da se uslovljenom dozvolom udaranja supruge ustvari zeli postici izbjegavanje istog, izbjegavanje nasilja, jer je nakon nasilja puno teze premostiti srusene veze medju ljudima. Bozija mudrost je neizmjerna, Bog covjeka poznaje bolje nego on sam sebe. poslanikov a.s. osjecaj za pravdu, kada je „na prvu“ rekao da zena izvrsi odmazdu nad muzem koji ju je pretukao, u svojoj skrivenoj, znacenjskoj, sustinskoj ravni, nije u kontradikciji sa kasnijim Bozijim ajetom. naprotiv, oba su ciljana izbjegavanju nasilja, ali se razlikuju u nacinu i Bozija mudrost je veca od ljudske i On covjeka zna bolje nego covjek sam sebe. da je zena odgovorila nasilnom muzu nasiljem, pravda bi bila zadovoljena uz uslov da je svako svakog tukao. a Bozijom mudroscu se pravda zadovoljava na nacin da niko nikog ne tuce, jer je nasilje destruktivno za ljude, njihov brak i uopste odnose. to je poznati kur'anski princip da se ima pravo na odmazdu za nepravdu, ali je puno bolje oprostiti, nego uzvratiti istom mjerom.

neko ce primijetiti: a sta je sa onim, kakvih sigurno ima, koji su toliko hladnokrvni i sracunati, da ce sacekati da prodje i savjetovanje i odvajanje iz postelje, pa onda hladnokrvno prebiti zenu, kad se ispune uslovi za to?
kao prvo, takav psiholoski profil je inace izrazita manjina. kao drugo, perfidnost je nespojiva sa vjernickim karakterom. kao trece, ako vec drze do vjere toliko da zenu ne prebiju na prvu, te imaju strpljenja da cekaju da je prebiju, onda kombinacija njihovog strpljenja i vjere nece ni dovesti do udaranja zene, jer ce, kao vjernici, strpljenje usmjeriti u ono sto je bolje i preporuceno hadisom, a to je da je ne udare.

sta je sa onim malobrojnim koji ce, ipak, ipak, odluciti da udare zenu nakon „sticanja zakonskih uslova“ za to? oni to mogu uciniti u rangu udaranja cetkicom za zube, sto ima vise simbolicki izraz neslaganja i skretanja paznje zene, nego fizicke kazne. ne smije udarati u lice i ne smiju ostati tragovi, a siwak ih ni ne moze ostaviti. zeni je ovaj zadnji izricaj muzevog nezadovoljstva njome znak da nakon toga moze slijediti samo razvod braka, te ce dobro razmisliti da li da pokusa pronaci zajednicki jezik s njim.

sta je sa praksom iz muslimanskih brakova gdje muzevi tuku zene? siguran sam da bi se, kad bi se istrazivanje o tome sprovelo, ustanovilo da barem 90% njih, a vjerovatno 99% to cine „na prvu“, bez da su ispostovali prva dva uslova (savjet, odvajanje u postelji). radi se o nasilnickom tipu, koji propise ne postuju, osim ako su u njihovu korist. oni nepostivanjem prva dva uslova pokazuju da pozivanje na treci licemjerno samo koriste kao opravdanje za svoju izopacenost. dakle, oni su oni koji bi svakako prebili zenu, sve da je to izricito zabranjeno kur'anom.

istini za volju, nasilju naruku idu i „sejhovi“, koji, suprotno vise nego ocitoj intenciji hadisa koji govore o udaranju zene, „lak udarac“, „udarac cetkicom koji ne ostavlja traga“, tumace i razvlace do krajnjih granica suprotne krajnosti, gdje maltene poducavaju tehnikama (u narodu poznate kao „odvaljivanje bubrega“ ili „drotovske“) kako tuci zenu, a da ne ostane traga i razglabaju da li je dozvoljen lom kostiju koji ne ostavlja traga i kako ga postici.

vjerujem da bi istrazivanje, a vjerovatno neka i vec provedena, pokazalo da ce prosjecan covjek prije uciniti ono sto je zabranjeno, nego sto je uslovno dozvoljeno (kao u ovom slucaju). „adame i evo, ne prilazite ovom drvetu“. „volim zabranjeno“-reklama za cigarete. dokaz su statistike o nasilju u porodici, pa i kriminalu, u „razvijenim zemljama zapada“. dokaz za prvo su i mnogobrojni vjernici, ako cemo se fokusirati na njih, koji kradu, lazu, spletkare, ubijaju itd. posebno ce u gore opisanom primjeru u trenutku srdzbe pribjeci nasilju ako znaju da je ono zabranjeno, cineci radikalne korake iz osjecaja bijesa i nemoci da ikad „dozvoljeno zeni opale samar“. bijes i nemoc, nenadanje u „izlaz“. ocaj. strahovita kombinacija. tempirana bomba.

medjutim, kad covjek koji u trenutku srdzbe zeli udariti zenu, zna da ipak nije pritijesnjen uza zid, nego da ima „zakonit“ izlaz, samo da malo saceka, ima puno vece sanse da se suzdrzi od bijesa i „saceka svojih pet minuta“. a vec nakon pet minuta, ne „pet docekanih minuta“, pogled na svijet nije zamucen. nekamoli nakon mjesec obostrane kontemplativne odvojenosti u postelji.

ukupno gledano, posmatrajuci ljudsku manjkavu prirodu, izgleda da je najbolji moguci nacin da se zena zastiti od nasilja onaj koji je dat u kur'anu, iako tako ne izgleda na prvi pogled. medjutim, prvi pogled je po definiciji povrsan, a mudrost duboka i on je ne doseze.