|
Ta spika da igru igraju uvijek dva igrača, jednostavno nije točna. Ako namjerno nekome lažem i taj ne zna i ne može znati da lažem jer sam opasna i dobra lažljivica, kako on može biti kriv? Zato što nije pretpostavio da svi ljudi uvijek lažu, kad bi to svi stalno i uvijek pretpostavljali, svijet bi bi bio vrlo paranoično mjesto.
I ne nisu uvijek krive obje strane. Ja pouzdano znam da sam u jednoj vezi (dobro nije brak, ali svejedno) ja bila kriva za početni, srednji i završni udarac.
Zato i tvrdim da je teza bezvezna. I možda bi mi olakšalo da mogu podijeliti krivnju, ali nekako mi se tad činilo, a i sad mi se s čini, da bi to tek bilo nisko. Sfušati i onda reći: Ah dragi da si samo primijetio, da si čitao znakove, misli, što li već…
|