|
Zašto sam ja vjerovao u Boga, i da mi pomaže, da me vodi u životu. Uz molitvu Isusu Kristu. U crkvu nisam išao. Ali sam vjerovao u Boga i Krista. I uvijek se molio za pomoć. I radio na sućuti, suosjećanju, pomaganju drugima. I onda budući da sam bio uvjeren da postoji Božji duh i jer sam uočavao Božje znakove u životu, počeo ja da čujem glasove. Malo po malo. Glasovi mi govorili da su od Boga. I da mi skidaju uroke. Da imam dva velika uroka. I da tjeram zmiju iz sebe. I tako sam četiri godine živio pod naredbama božjih glasova jer sam znao da je Bog u meni.
Mučio se, i slušao glasove i rezao vene, razbijao po stanu, udarao se šakama u glavu, bio ljubičast u licu svaka tri dana. Nakon 4 godine tog užasa - a bilo je svašta počeo sam gledati Richarda Dawkinsa - evolucionistu - koji kaže Boga nema. I ja se uvjerio Boga nema i otišao psihijatru i dobio dijagnozu - akutne psihoze slične shizofreniji. I pio puno lijekova dvije godine. Sad više nemam glasova i ne vjerujem u Boga. Mislim da ima neka sila, ali Bog i Sotona to nema šanse da vjerujem. Prije bi opet u Boga vjerovao, nego da postoji Sotona.
A sad, nakon pustih lijekova me Bog kaznio i smanjenim libidom i seksualnom disfunkcijom. To je sve Isus napravio da ne bludim grešno. Haha, nije Isus, nego lijekovi.
I kako da vjerujem u Boga opet. U koju silu?
|